Gitaristička konstanta zagrebačke glazbene scene u zadnje vrijeme promijenio je, odnosno proširio, svoj kreativni dio na iznimno duhovite ilustracije i komentare društvene stvarnosti. Između glazbene karijere i društvenog kroničara, karikaturista, našao je vremena odgovoriti na neka od pitanja njegovih trenutačnih poslovnih zanimacija i osvrtanja na uspone i pogreške dosadašnje karijere.
Jedan ste od najcjenjenijih solo i ritam gitarista već nekoliko dekada ne samo zagrebačke rock scene – sve do novih iznimno duhovitih ilustracija i komentara tuzemne društveno političke zbilje… Koliko je dug ili kratak put?
Kad pogledaš unazad, long and winding road i kad podastire unaprijed, uplašilo se kako je malo ostalo…
Kojim se tehnikama izrade grafika koristite?
Crtam s prstima po tabletu, a ne s olovkom, tako dobijem smooth efekte i slobodnije gotovo impresionističke poteze. Posljednjih nekoliko godina crtam u tabletu na Autodesku i nakon pola stoljeća crtanja i probavanja svih tehnika od air brusha, gvaša, ulja, napokon osjećam da sam našao tehniku koja odgovara mojem senzibilitetu.
Vid mi više nije nešto s čim se mogu pohvaliti, a rad digitalnim sredstvima ti omogućuje da radiš s najsitnijim detaljima što s ovakvim vidom ne bih mogao postići. Ilustracije i karikature izgledaju mnogo bolje u ovoj tehnici nego u tehnikama kojima sam prije radio. Last but not least, puno brže radim i osjećam gušt.
Milijan Brkić mi je rekao da se dugo nije nasmijao kao na moju karikaturu gdje vozi Harleyja u opancima u pozi Terminatora
Feralovci su svakako među mojim herojima
Duhoviti komentari vuku vremena kad se ta forma u domaćem tisku cijenila još od Otta Reisingera, Stiva Cinika i inih. Imate li ponuda za svoj rad da ga unovčite u domaćim medijima ili je samo “gušti su gušti” đir?
Nije mi gušt raditi iz gušta iako jako guštam kad radim. S obzirom na to da sam proveo dosta vremena razvijajući i tehniku i ovaj pomalo cinični svjetonazor, pokušavam to i naplatiti, što mi polovično uspijeva. Nadam se boljim financijskim rezultatima.
S obzirom na uštogljene i uškopljene medije, Vaš ‘feralovski’ pristup bi danas mogao biti na rep mnogima, ali jako paše nekim ‘šprajcizmima’ i ‘mojmirizmima’ iz RTL-ovih “Stanja nacije” ili “Direkta”. Ili?
Feralovci su svakako među mojim herojima i jasno mi je da ne mogu očekivati Bog zna kakvo zanimanje jer su mediji na granici profitabilnost, a i nisu skloni kritičkom pristupu. Što predlažete – da počnem raditi portrete dobrostojećih Hrvata, to je isplativije….
Jeste li imali dosad feedback od političara izravno koje ilustrirate ili ste ipak presitna riba kako bi se oni zamarali Vama?
Imao sam feedback Milijana Brkića koji je rekao da se dugo nije nasmijao kao na moju karikaturu gdje vozi Harleyja u opancima u pozi Terminatora.
To što sam snimio apsolutno najviše albuma u povijesti estrade, ne zato jer sam bio najbolji, nego se poklopilo da sam snimao u vrijeme kad se najviše snimalo u 80-im godinama
Svirao sam s najvećim imenima country glazbe
A sviračka karijera i solo brojevi? Koliko ste sretni, a koliko je stihijski u smislu lijepo da postoji?
Solo instrumentali koje sam snimio na solo albumima su tu. Napravio sam tri videa – to se kao nešto vrti. Sad imam solo koncert s izložbom u Slavonskom Brodu, što je ono što zaista volim. Pokušavam ići u tom smjeru. Nema tu neke velike karijere, ali veseli…
Što bi ljudi trebali znati iz Vaše sviračke prošlosti? Ne, da preformuliram – što je Vama iz Vaše sviračke karijere neki highlight i hornbyjevski top 5 trenutak?
Mnogo su mi uvjerljivije pogreške koje sam radio tijekom karijere nego highlightovi, ali neću ih spominjati… Godinama sam svirao u Europi s Plavom travom zaborava na kvalitetnim country festivalima i po country klubovima u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Nizozemskoj, Francuskoj… Trebaš svirati na razini da budeš u stanju to raditi. To što sam svirao s najvećim imenima country glazbe kao što su Albert Lee, Jerry Douglas, Mark o Connor…
View this post on Instagram
Svirao sam s Tommyjem Emmanuelom, čak imam njegovu gitaru koju sam kupio izravno od njega. Najveći domet je to što 45 godina živim od sviranja. Nije li to smisao cijele priče. To što sam snimio apsolutno najviše albuma u povijesti estrade, ne zato jer sam bio najbolji, nego se poklopilo da sam snimao u vrijeme kad se najviše snimalo u 80-im godinama. Pratio sam najveća imena domaće glazbe, ali to me više ne veseli, niti me je ikad veselilo…
A pro futuro? Kamo ste u kreativnom dijelu usmjereni s tolikim iskustvom u poslu, na sceni, radu i djelu? Kakva je glazbena i društvena scena nakon pandemije iz Vaše perspektive. Je li za respirator i zamor ili ima smisla i vrijedna je pozornosti?
Usmjeren sam da preživim… Krajnji sam pesimist po pitanju ne samo moje budućnost nego i budućnosti sviračke profesije, ali nije na meni da se time zamaramo…
Fotografije: privatni album