Kao i svake godine, u kontekstu hrvatske estradne pop scene creme de la creme eurosongovskih kužera, pretendenata i ljudi čije karijere trebaju PR rampu ovog tipa, poslali su pjesme koje bi trebale predstavljati gornji dom kvalitete novih stvari namjenski pisanih za uspjeh na Eurosongu 11. svibnja tekuće godine. Prije toga ako nisu članice prvih 5 najvećih trebaju proći kroz dva polufinala.
Žiri koji čine Željko Mesar, predsjednik žirija, Igor Geržina, glazbeni producent u RJ Glazba HRT-a, Dražen Miočić, urednik programskog kanala HTV 4, Robert Urlić, urednik u Glazbenim sadržajima Hrvatskoga radija, Tomislav Krizmanić, predsjednik OGAE Hrvatska i Ema Gross, glazbena urednica u Glazbenim sadržajima Hrvatskoga radija, odabrao je od dvjestotinjak prijavljenih njih cca 20 sa zamjenama. Ne kopajući razloge odustanka Zsa Zse dan prije izbora, niti upadanje lika koji se ističe maštovitošću stvari Baby Lasagna, od dvadesetak stvari ponovno ćete poželjeti poslušati njih šest, sedam.
TOP 10 NAJBOLJIH DORA STVARI:
- ERNA: “How Do You Love Me”
- BABY LASAGNA: “Rim tim Tagi Dim“
- VINKO: “Lying Eyes”
- MARIO BATTIFIACA FEAT. ROBERT FERLIN: “Vodu piti trizan biti”
- VATRA: “Slatke suze, gorka ljubav”
- PAVEL: “Do mjeseca”
- NOELLE: “Baby Baby“
- LET 3: “Babaroga”
- BARBARA MUNJAS: “Nepobjediva”
- LU DEDIĆ: “Plavi leptir“
Ili detaljno, redom predstavljanja
ALEN ĐURAS: “A Tamburitza Lullaby”
Tipski moderno dance aranžirani predstavnik nove generacije vokalno korektnih ali potpuno bezličnih i anemičnih vokala pokušali su podvaliti tamburicu u fol dinamični plesni aranžman. S naglaskom na pokušali su.
6/10
LET 3: “Baba Roga”
Alter rock Fiumani odavna su se pozdravili s pisanjem klasičnih pjesama te su nakon “Mame ŠČ” ponudili još jedan rakurs na njihovu opčinjenost žemskama, ovaj put starim babama. Umjesto čvrstih i sadržajnih melodija odlučili su se na zajebantsko karikirani pristup. Feedback “Mame ŠČ” i kombinacija “Omađijaj me” u vokalno efektima pokaranim glasanjima zadržat će simpatije publike.
7/10
NOELLE: “Baby Baby”
Osječka propjevala plesačica potrudila se iskoristiti priliku ne bi li se pripasala melodiozan glas korektnom plesnom aranžmanu s natruhama gitarskih riffova, ali po principima osluškivanja Dua Lipe.
7/10
BORIS ŠTOK: “Can We Talk”
Irski autori za riječkog pjevača u pokušajima dosezanje vokalnih manirizama između C Massima i Urbana po drugi puta pokušava dobaciti do top of the Dora popa.
7/10
NATALIE BALMIX: “Dijamanti”
Ovako zvuči Nika Turković kad malčice svoju nazalnost maskira dance pop ritmikom i naznakama akustik gitara u trećem planu. U nekom trenu autori joj pjesme sugeriraju da mora cijuknuti u visokom registru jer to znači da zna pjevati.
6/10
PAVEL: “Do mjeseca”
Jedni od prvaka domaćeg mainstream popa na tragu abbaesque plesnjaka 70.-ih nastavljaju tamo gdje su im friendovi Detour lani utabali puteve.
7/10
MARCELA: “Gasoline”
Djevojka korektnog glasa plasira pjesmicu koja se gubi u masi već nakon prvog slušanja.
6/10
ERNA: “How Do You Love Me”
Kantautorski i izvođački najpismenija stvar iz ovogodišnjeg izbora na tragu je vrlo korektnih američkih singer songwrterica s daškom europejizma. Najmanje robujući dosadnim producentskim standardima referirajući se staroškolskom pristupu stavljanja naglaska na interpretaciju pjesme i vjerovanju u melodiju, a ne samo dosadne interpretativne preseranse.
8/10
VINKO: “Lying Eyes”
Badava Vinku dobre volje kad mu Rafo spiritus dahće za vratom. Ovaj puta nije pretjerano tulio već se oslonio na američke mainstremaške rock izvođače čije balade od Livea do Stainda zadovoljavaju ljude koji Foo Fighterse smatraju zanimljivim bendom. Odmah poslije Erne najbolja kombinacija odskakanja od pretenzija klasičnih eurosongovskih producentskih kombinatorika.
7.5/10
LANA MANDARIĆ: “More”
Pjesma koja rimuje “ruši” i “duši” u prvom stihu pretendira na donji dio dna ovogodišnjeg izbora, osobito kad se razvija u prepjevavanje u višim registrima jer je uspjela shvatiti kako riječ “more” rastavljena na slogove ima dva samoglasnika – oooooo eeeeee.
5/10
JAMES NIGHT: “Nebo plače”
Je pravim imenom Leonardo Šajin iz Vinkovaca i zvuči kao kad ispodprosječni Tik Toker zamisli da zna i treba zapjevat.
3/10
SAŠA LOZAR: “Ne plačem zbog nje”
Vrhunski vokal Saško Lozar se ogoljava u klasičnoj pop formi u kojoj njegova interpretacija opet biva daleko najbolji dio pjesme koja se zagubi u pokušajima dodavanja modernizama dok je dostajalo otpjevati je samo uz klavir ne bi li zazuvčala doista ranjivo.
7/10
BARBARA MUNJAS: “Nepobjediva”
Istarska kantautorica u potrazi za autorskim pečatima i otiscima prstiju reprizira novi pokušaj na Dori pjesmom koja konačno kroti autorske ambicije u smjerovima koji zvuče drugačije od većine.
7/10
LARA DEMARIN: “Ne vjerujem ti”
Sve što vrijedi za Marcelu, Noelle, Natalie Balmix i sličan profil izvođačica primjenjivo je za pulsku mladu pjevačicu više nego solidnog glasa zarobljenog u klišejiziranoj pjesmi.
6/10
THE SPLITTERS: “Od kad te sanjam”
Klasčni pop rock bend iz Splita koji zvuči kao jedan malo južniji iz Dubrovnika prije petnaestak godina, samo što je vokalno povukao pola do ITD benda, a pola do Renata Metessija. Nije jasno o čemu pjesma govori, ali ima obećavajući refren, šteta što ostatak stvari nije upratio ostatak.
6.5/10
MISHA: “One Day”
Nemaštovitih uz pomoć greške u generiranju Umjetne Inteligencije dokučili su najgeneričkiji tekst na engleskom na način kako bi radili Imagine Dragons da nemaju talenta za mainstreamaški “vouuuououuuouuu” pop.
4/10
ET: “Pametnom dosta”
Pustite Mary ili kako se zove 93.-a pjevačica Electro Teama i povratite Vannu, svima će biti bolje. Synth dance pop B verzije Karme i Colonie sigurno ima svoju publiku.
5/10
LU DEDIĆ: “Plavi leptir”
Djed bi bio kritičan, imao bi štogod za reći, ali i zadovoljan nakon pomnog prekrajanja i uzimanja mjere mladoj pjevačici izrazitog pedigrea. Cover “Plavog safira” s Enya „ijolelele“ momentima bi moguće imao jednake estradne arty dosege.
7/10
VATRA: “Slatke suze, gorka ljubav”
Sve što rade zadnjih singlova kombinirajući elektroniku i gitarske akustične akorde, a sve što nisu zadnjih 25 godina radili nije bilo nastupanje na Dori. Of Monsters And Men model stvari će biti više nego korektan koncertni hit kao.
7.5/10
STEFANY ŽUŽIĆ: “Sretnih dana dat’ će Bog”
Naslov pjesme kao da je posuđen od Nine Badrić, šteta što nije i vokalno melodijski estradni kapacitet pratio pjevačicu.
6/10
EUGEN: “Tišine”
Jedan od onih dubokih mladaca koji ne samo lirski pate u očajima oooooouuuuu ooo ooooojkanja jer nikad nitko neće voljet je kao on. Bože, oprosti im, jer na žalost, znaju što čine.
4/10
MARIO BATTIFIACA FEAT. ROBERT FERLIN: “Vodu piti trizan biti”
Kad nema duhovitog Dreleta, Čubija, Alena Vitasovića, Šajete i Shake Zulu uvijek ima zajebanata koji jedini pravo pristupaju Dori. Glazbene „Bijele udovice“ u pjesmi bez potrebe, razloga i smisla valjali bi ispasti glavni favoriti. Bez zajebancije. Piano uvod i zvuk kapanja vode je savršen.
7/10
DAMIR KEDŽO: “Voljena ženo”
Ne odustaje od dubokih fraza i velikih estradno filozofsko ljubavno metafizičkih sudbenosti kojima traga za idućim singlom.
6/10
BABY LASAGNA: “Rim tim Tagi Dim”
Prva zamjena koja je upala na mjesto odustale Zsa Zse ispada jedan od glavnih favorit publike jer dinamično podsjeća na lanjski nordijski Let3 imena Käärija. Plus riječ je o offside projektu kojem je ideja bila ne imati ideju osim se moderno zezati. Uspjeli su u namjeri, zabijanje u produžetku.
8/10