Lani su početkom prosinca objavljeni rezultati natječaja raspisanog tokom godine za izbor domaćeg predstavnika za Pjesmu Eurovizije.
Ovogodišnja Dora 2023. održat će se 11. veljače u Opatiji, kako bi među 18 pjesama izabrali onog koji će i ove godine neslavno, ali poslovično u skladu s tridesetgodišnjom tradicijom propustiti u polufinalu natjecanja. Na temelju glasova žirija u sastavu: Željko Mesar, Zlatko Turkalj, Robert Urlić, Ema Gross, Igor Geržina, Željen Klašterka, Ivan Horvat, Tomislav Krizmanić, Dražen Miočić – ta se vrhuška od 196 prijavljenih desetkovala ne bi li pročistila svakog desetog i dala im prilike biti među onima koji neće braniti boje estrade na finalnim natjecanjima.
Kako pobijediti na Eurosongu?
Najdosadnija svakogodišnja estradna spika je ona kad počnu prepucavanja silnih znalaca i kužera koji imaju formulu kako pobijediti na Eurosongu. Ali evo kao i svake godine dosad ih grdi estradni lobi sprječava u tim namjerama, pa se jadni moraju ispucati i iskaliti na ostalim finalistima i onima koji odlučuju o preglasavanju svakogodišnje ponude. Jer znalci znaju. Kao što su lani susjedi Srbi pokazali primjerom Ane Đurić Konstrakte da svaka originalnost ne mora nužno biti oduvana masom neukusa, tako i ove godine primjerice notorni proto punkeri PIL (Public Image Limited) predvođeni još notornijim ex Sex Pistols frontmenom Trulim Ivekom Johnnyjem Rottenom Lydonom ulaze u mogućnost ulaska u završetak te estradne papazjanije.
One iste koja uspije od pozera i maneken rockera Talijana Maneskin napraviti globalne zvijezde od previjanja, maljanja i tri korekta rock and ritam riffa. Pa uslijed tog carstva kiča i povremeno sasvim korektnih pjesama i već standardnog neprepoznavanja domaćih snaga od Rajka Dujmića nadalje što bi to trebalo biti win win formulom, preslušali smo ovogodišnju ponudu ne bi li prije masovnog glasačkog neukusa izvukli ono što bi najmanje smetalo kvalifikacijama.
Koliko su autentični ovogodišnji izvođači?
Nakon prvog preslušavanja činilo se da je konkurencija izrazito grozna, daleko lošija po ponudi. Većina prosječnih pjesama među kojima se izdvajaju tek namjerni incidenti ili jedna do dvije pisane klasičnom pop i estradnog metodologijom pogađanja što to aranžmanski estradna Europa očekuje od autora ovog tipa.
Ni trunka autentičnosti nacionalnog identiteta ni ikakve hrvatske posebnosti u melodijama, ritmovima, lirici pa se posegnulo za kopiranjem estradnih trendova. Rukovodeći se kategorizacijom originalnosti, poštivanja pravila pop forme, bar u okviru eurovizijskog troipolminutnog koncepta, kvalitetne melodije, lirike, razvoja ritmičkih obrazaca, aktualnosti trenutka, tradicionalnosti, univerzalnosti i kvalitetne izvođačke pojavnosti – ovo je što domaća estradna svita, točnije ergela nudi.
Pobrojani su od najboljih prema najgorima.
1/ LET 3 – Mama ŠČ
Kome su Dora i Eurosong zafrkancija, dadaistička sprdancija, pretjerancija, poligon za zajebanciju na način kako su to pred dvije dekade radili Kawasaki 3P s “Antonijom” ili Rambo Amadeus s “Euro Nuro” kao predstavnik Crne Gore, njima će imponirati ovaj Mrletov dadaizam i South Park soundtrack za Butthole Surfers fanove. Ujedno prva stvarno zanimljiva stvar autorski posrnulih Letovaca koji nakon “Bombardiranja Srbije i Čačka” tek povremeno podsjete koliko znaju biti zabavnim. Ovo je stvar kombinacija njihovih teatarskih magellijenština poput “Omađijaj me” i “Smij se Pipi”, pjesma koja dekonstrukcijom računa na efekt totalne drugačijosti od drugih. U ovakvoj konkurenciji nije teško bilo biti drugačijim kad zapjevaju o krokodilskim psihopatima, moronima i odlasku u raj. Uz vizualni aspekt na koji računaju kultni Riječani imaju sav prostor staviti cijelu priredbu staviti na dlan odbijajući biti domaćim Peppersima po petnaesti put zadnjih godina nerada i nereda. Nije Čka nego ŠČ. Idemo u rat ;).
8/10
2/ BARBARA MUNJAS – Putem snova
Bivša Gustafica back vokalistica, pa frontgerla Barbara, sad u kameleonskom mash upu između Diamande Galas i Konstrakte u jednoj od bitno zanimljivijih pjesama ovogodišnje konkurencije ispada autorski najinteresantnijom. Uz bolju produkciju i jasnije lirske momente ovaj je šaroliki, ali rasplesani stilski mješanac mogao biti glavnim kandidatom za prvo mjesto.
7/10
3/ DAMIR KEDŽO – Angels And Demons
U klasičnim stereotipnim eurovizijskim krugovima ovo će sloviti kao potencijalno najveći favorit za pobjednika. Skladana po svim uzusima eurovizijskog estradnog popa razumljivog kršćanskom i nebeskom auditoriju. Treća sreća, ako sad ne uspije, mogao bi pogledati k nebu i shvatiti da mu se nešto poručuje i da rokne ta krila o klin.
7/10
4/ KREŠO I KISELE KIŠE – Kme kme
Riječka alter ponuda i dominacija brljanja po estradnim šprancama nastavlja se ovim streep up i trube punkom, na tragu nekad vrlo zanimljivih Rocket From The Crypt. Biti rezolutnim na Dori je otprilike smisleno kao biti ministrom u Plenkovićevoj vladi, no Krešo se u nedostatku interesa Brkova stvorilo mjesto za kritiku vremena, mjesta i prostora u kojem su se sasvim neslučajno našli.
7/10
5/ YOGI – Love At First Sight
Konačno jedan klasični akustični pop komad s okusom šansonijersko kabaretskog old schoola, taktikom manje je više radi sjajno do potpuno nepotrebnog ritam switcha u brži tempo i prearanžiranje sjetnog, mjesečinom oplahnutog komada na tragu nekih novih croonera.
7/10
6/ DETOUR – Master blaster
Futuristička video igrica iz osamdesetih u uptempo aranžmanu ne zvuči očekivano iz porftolija novih Novih fosila 21. stoljeća nove tuzemne estrade. Koliko je prednost, a koliko moguća mana u konkurenciji ovog tipa i bi li im bolje pasala stvar poput pobjedničke sa zadnjeg Zg festivala da se držalo estradnog klasicizma saznat ćemo nikad.
7/10
7/ TOP OF THE POP FEAT MARIO 5REKOVIĆ – Putovanje
Jedna od najškolskijih, najrazumljivijih i jasnih vokalnih melodija u vrlo simpatičnoj izvedbi i muško/ženskom duetu kojem je jedini prst u uho i oko istovremeno te strši potpuno nepotrebno uvrštavanje featuringa Maria Petrekovića.
6/10
8/ THE SPLITTERS – Lost And Found
Bio jednom jedan mladi bend iz Splita, pjevao je na engleskom, vrlo solidnu vokalnu melodiju. Natjecao se na izboru za pjesmu Eurosonga u Hrvatskoj. Izašli su na pozornicu. Izveli pjesmu. Dobili pljesak i otišli. Ovo je otprilike priča o pjesmi “Izgubljeno nađeno”.
6/10
9/ HANA MAŠIĆ – Nesreća
Pjesma za Severinu koju je dotična mogla odbiti jer je veća od Eurosonga, pa je nađena neka nova pjevačica čiju će egzotiku bola osjetiti u polubalkanskoj baladi, mnogi ljubitelji patosa na rubno narodnjačko cigansko i kafanskim načinom.
6/10
10/ MERI ANDRAKOVIĆ – Bye Bye Blonde
Pokušaj revitalizacije Cro dance matrica uz prilagođeno moderniziranu produkciju i pjevačice koja nije dovoljno trashy da bi kontraefektom privukla pažnju dovoljno površne publike da bi u njoj prepoznala novu coloniziranu Indiru.
6/10
11/ HARMONIJA DISONANCE – Nevera (Lei Lei)
Nekome su pofalili i Putokazi ili Lado Electro kao potencijalno bitno interesantnijim autorima arty folk ili arty pop koncepata, pa se našlo među estradnim šrotom electro folk mutant čija je skladateljska namjera bila vrlo ambicioznim, ali da se nije desilo Konstrakte momenta. Lani su mogle s manje pretencioznim imenom ići puno manje na živce slušateljima orošenim na arty farty od imena.
5/10
12/ MARTHA MAY – Distance
Aha, ova je mlada leptirica htjela biti Lorde, ali nije uspjela dokučiti ni predizvođačice Mary May. Nije pomogla ni lirska ambicija na blago nazalnom engleskom na kojem je uspjela rimovati distance, resistance, ne znamo je li uvrstila i egzistance, javite nam ako je uspijete poslušati ikad dva put zaredom. Tnx. Ili hvala, u prijevodu.
5/10
13/ ENI JURIŠIĆ – Kreni dalje
Jajsiga vremena kad vodeći autori tuzemne estrade postaju pjevači o čijem se sadržaju mimo agresivnog menadžmenta može raspravljati. Na tom potezu Matija Cvek piše pseudo modernu baladu sjajnoj mladoj pop pjevačici s kojom je dijelio duet, čini se. Bilo bi bolje za nju da nije. Kao niti da joj je pisao pjesmu. Žalopojka s tonom saharina i patetike srećom nije dobila autotune tretman, ali samo je to nedostajalo za “modernost” i “urbanost” aranžmana.
5/10
14/ BORIS ŠTOK – Grijeh
Šteta zgodno zamišljenog retro instrumentala i finih harmi koje će po tko zna koji puta ostati žrtvama nesnosne lirske autorske ambicije polupjesnika u pokušaju i C Massima čijim arty farty stihovima i općim generičkim rimama tek tužna biologija koja uzima stvarno zanimljive vokale ostavlja prostor i daje mjesta za manirizme ovog tipa koji mogu oduševiti tek prilično anemične šminkerice s pretenzijama na Coelha na bocama sumersbyja ili radlera.
5/10
15/ ĐANA – Free Fallin
Osim što smo saznali da zna vježbati trbušnjake, udarati vreću i preskakati špagu u dance ritmu i špranci još uvijek pokušavamo saznati kad počinje išta nalik pjesmi za mlado i novo pjevačko ime. Ah da, pjesma je na engleskom. Kako se Đ piše engleski?
5/10
16/ TAJANA BELINA – Dom
Čija je prijateljica mlada kantautorica i u kakvim sponama s članovima žirija treba istražiti ekipa jako zainteresiranog estradno istraživačkog novinarstva, kad bi takvo postojalo. Srećom ne postoji. Svaki drugi razlog uvrštavanja ove pjesme među finaliste ako nije neka osobna veza jako će pogubno djelovati na kvalifikacije žirija za biranje pjesama koje bi trebale predstavljati mlade domobranke
4/10
17/ PATRICIA GASPARINI – I Will Wait
Talijanka koja to nije i Ana Rukner koja to nije, pjeva nešto na tragu modernog italo disca, na tvrdom engleskom s vrlo problematičnim vokalnim rasponom, ali u traženju polasekundne svrhe ove plesne matrice pjesma je završila i nije bilo potrebe za ponavljanjem.
4/10
18/ MAJA GRGIĆ – I Still Live
Nekom nedostaje Nina Kraljić pa se odlučilo sprdati s lookalikeovima. Sprdanje je ružno. Toliko. Nismo saznali postoji li pjevačka škola za ovu tugu ili umjetnost ne razumjeti toliko potresne dubine.
4/10