Za divno čudo, kao što nitko nije mogao očekivati, glasovima publike Ukrajina je premoćna pobjednica ovogodišnjeg Eurosonga. Ispred kmečećeg generičkog falseto užasa iz Velike Britanije, mužjaka s dugom kosom koji je bio favorit nacionalnim žirijima, solidne švedske balade i španjolskog plesnjaka, rat je birao pobjednika. Slobodno rečeno naša predstavnica Srbije – Konstrakta Ana Đurić je nakon neobećavajućeg bodovnog početka završila na kraju glasanja na petom mjestu.
Mimo floskule kako je bitno sudjelovati i kako je njezina petica zapravo moralna pobjeda, uloga Konstrakte prema vox populiju i površnom življu Balkana kategorički je nastavak kunsta širenja zvučnog “bratstva i jedinstva” koji je do njegove prerane smrti bio trademark Đorđa Balaševića.
Konstrakta – alter pop arhitektica
Takav pozitivni huk mase, inače redovno politikom nabrijanih susjeda, rijetko se kada može čuti i vidjeti oko malo kojeg nacionalnih predstavnika susjednih zemalja. Alter pop arhitektica sa svojim timom ostavila je primjetan trag u tri i pol minute zaraznog ritma, efektne minimalističke “sektaške” atmosfere, nekoliko jednostavnih metafora, catchy onelinera i simbola, sarkastično komentirajući stanje i stajanje pojedinke/pojedinca na današnjoj društveno političkoj sceni.
Na stranu onemoćali i atrofirani medijski ili online pseudointelektualci koji su pokušavali njezinoj pojavi umanjiti vrijednost ili glazbeni antisluhisti koji u “In Corpore Sano” nisu čuli ništa posebno, Anin puzzle originalnosti, neobičnosti, latinskog, ostaje daleko glazbeno najbolja pjesma ovogodišnjeg izbora. Koji je kroz dva polufinala i finalnu večer ogolio i pečatirao europsku glazbenu estradu kao rasadnik rijetko čutog glazbenog smeća unutar kojeg se čak i domaći predstavnici ne mogu osjećati zakinuto.
Apsolutna predvidljivost i glazbenu nereferentnost izbora
Kombinatorika “struke” nacionalnih žirija kao rijetko nekompetentnih donatora bodova generičkim beatovima, pokušajima kopiranja Maneskina, Billie Eilish i Taylor Swift, ničim posebnih melodija i harmi i publike kao političkog korektiva svega što “struka” preferira, samo je potvrdila apsolutnu predvidljivost i glazbenu nereferentnost izbora pjesme Eurovizije.
Politizirani izbor je bio odrađen prvim granatiranjem Kijeva i poruka je odaslana. LGBT lobi Eurosonga je zamislio spriječiti i zaustaviti rat pobjedom ukrajinskih predstavnika čiji ničim posebni rap etno folk crossover “Stefania” posvećen pjevačevoj majci reprogramira sudbinu Hourine prilagodbe “With Or Without You” ritma U2 u “Mojoj majci” koja je postala “Zadnja ruža Hrvatska”.
View this post on Instagram
Finalnom večeri dominirale su pjesmice oslonjene na vizualne svjetlosne efekte na stageu oslanjajući se na formu u nedostatku baznog sadržaja, jedva preživljiva količina estrogenskih feminiziranih muških glasova čija je vriskanja i katastrofičnih pokušaja davanja bitnosti površnom, praznom, glazbeno nebitnom koncentriranju na numerologiju. Jedina “vrijednost” i “kvaliteta” Eurosonga je velika gledanost i činjenica kako će kod najvećeg broja pratitelja TV showa trenom završetka odjavne špice njih 95% zaboraviti što su gledali i koga su slušali, za koga su navijali i koga su favorizirali. Iznimke čije bi melodije mogli odfućkati će samo potvrditi pravilo.
Putina će u međuvremenu do sljedeće godine pitati hoće li se natjecanje održati u podrumima Kijeva, granatiranoj luci Odese ili atomskim skloništima Mauripolja. Ili u nekom manje kontaminiranom susjedstvu. A mi ćemo poslati pjesmicu koja se neće kvalificirati u finale.
I šta ćemo sad? Osim zaboraviti što prije.
Naslovna fotografija: @eurovision