Eurosong 2022.: Izbor favorita i ocjene pjesama druge polufinalne večeri

Prva polufinalna večer je iza nas; Mia Dimšić se nažalost nije plasirala u finale, a večeras će se u drugoj polufinalnoj večeri predstaviti novih 18 pjesama. Ovo je naš izvor ovogodišnjih favorita i ocjene druge polufinalne večeri Eurosonga 2022., nevezano za kladionice, kuloare, predviđanja:

DRUGO POLUFINALE:

1. KONSTRAKTA: In Corpore Sano (Srbija)

Apsolutna favoritkinja ovogodišnjeg Eurosonga. Konceptualno, lirski, ritmički, melodijski, atmosferski, cjelovitim audio vizualnim performansom pjesme zakucane u stilu nečeg između Laurie Anderson, St. Vincent i Marine Abramovičke, Ana Đurić je spoj svega što strši posebnošću među estradiziranim primjercima i pokušajima modernog. Refren chant ujedno i snažan socio komentar kako „Umjetnica mora biti zdrava“ ostaje subliminalno zakucan kao narodna poštapalica i verbalni meme.

Ocjena: 10/10

2. CORNELIA JACOBS: Hold Me Closer (Švedska)

Zamislite da je Adele svedena na izgled Nine iz Cardigansa i da su joj pjesmu pisali mladi ABBA likovi. Tako bi zvučalo kad ogoljenu Corneliu svedete na prekrasan glas, jednostavnu i pamtljivu pop melodiju, frekventni i pulsirajući ritam te računate da će se konačno opet računati kvalitetna pjesma na Eurosongu. Jedan od apsolutnih favorita.

Ocjena: 8.5/10

3. CIRCUS MIRCUS: Lock Me In (Gruzija)

Odlična funky zafrkancija benda koji zvuči organski, nimalo impresionirano cirkusiranjem oko Eurosonga ičim drugim osim vlastitom potrebom za opuštenim pristupom i vajbom koji plesno prenose bez puno problema na slušatelje i gledatelje. Uz bolji i efektniji refren ovo bi Konstrakti bio glavni konkurent za najbolju pjesmu ovogodišnje konkurencije.

Ocjena: 8/10

4. EMMA MUSCAT: I am What I Am (Malta)

Malteška mlada pjevačica Ema u egzistencijalističkoj estradnoj potrazi za glazbenim i vitalnim identitetom nudi raskošnu LGBT korektnu motivacijsku pop pjesmicu o prihvaćanju takvima kakvi smo. Solidno raspisano po svim uzusima kvalitetne eurovizijske estrade.

Ocjena: 7/10

5. BROOKE: That`s Rich (Irska)

Brooke je bar iskrena u očitim referencama na Debbie Harry iz Blondie disco perioda i moderniju produkciju koja može podsjetiti na The Gossip. Nedostaju gitare, synthovi zato bruje. Pjesma ne čini puno mozgu, ali bokovima i kukovima može.

Ocjena: 6/10

6. ANDREA: Circles (Sjeverna Makedonija)

Naušnica u nosu i njena drčno odlučna izvedba valjala bi sugerirati kako je buntovna Makedonka na pjesmu Alexa Masevskog odlučna razbiti krugove svog egzistencijalizma u kojima se kreće unutar ove klasične eurovizijske pjesmice.

Ocjena: 6/10

7. OCHMAN: River (Poljska)

Još jedan dečkić pjevački iskoristivog glasa iz “The Voice” i “X Factor” miljea u standardnim baladnim estradiziranim limunadama i plačnjikovštinama u kojima si pušta tijelo nit rijeku i predaje se da ga voda nosi. Ako se traži ovogodišnja nova oda estradnim depresivcima, ovo je svakako jedna od bitnijih kandidatkinja.

Ocjena: 6/10

8. STEFAN: Hope (Estonija)

Estonski estradni kauboj Stefan u potrazi za morriconeovskoj zviždaljki i pjesmi znakovito soundtračno country štiha, nudio je u ideji vrlo iskoristivu pjesmu do trena kad je nije odlučio izvesti u značajno bržem ritmu i pretvarati iz potencijalno sjajne ideje u eurovizijski stereotip.

Ocjena: 6/10

9. VLADANA: Breathe (Crna Gora)

Klasičarka Vladana Vučinić u smrtno ozbiljnom baladičnom nagovaranju na disanja i rabljenje sličnih self help egzistencijalističkih estradnih obrazaca, dokazuje kako je glazbeno kvalificirana i školovana, ali istovremeno i utopljenja u n puta čute slične floskule.

Ocjena: 6/10

10. JEREMISE MAKIESE: Miss You (Belgija)

Internacionalni moment mladog iseljenika iz Konga, korijena puštenih u Belgiji, čiji glas, stas i način pjevanja odgovara onom emo odjeljku publike i izvođača koji računaju na pretjerane facijalne ekspresivnosti kao alate pokazivanja “stvarnih” emocija. Balada je vrlo pismeno i steretipno kako napisana tako i izvedena. Otprilike kao da su ga Cetinski, Nižetić i Houdek imali prilike dodatno oblikovati i savjetovati kako biti estradno autentičnim.

Ocjena: 6/10

11. RASMUS: Jezebel (Finska)

Kad mračni Nordijci pokušavaju estradizirati svoj dark metal background i tridesetogodišnje bendovsko iskustvo pa se model Villea Valla i njegova Hima uklopu u estradni simfo rock dobijete Rasmus koji ne bi prošao ni kao Erasmus glazbeni projekt.

Ocjena: 5/10

12. ANDROMACHE: Ela (Cipar)

Jedna od “The Voice of Grčka” kandidatkinja u klasičnoj pop estradnoj grčkoj ritmici narodnjačkih motiva “nanananananina” nudi pjesmu s D strane bilo koje kompilacije pjesama školskih vježbi koje nikad nisu uspjele biti hitovima.

Ocjena: 5/10

13. WE ARE DOMI: Lights Off (Češka)

Standardni sintetički electro pop u kojem pjevačica Dominika Hašková, pjeva na dance beatove Norvežanina Caspera Hatlestada i Benjamina Rekstada, nema nikakve šanse odskakati od prosjeka ovogodišnje produkcije.

Ocjena: 5/10

14. WRS: Llámame (Rumunjska)

Feminizirani muškić plesač okružen atraktivnim plesačicama u dance ritmici latinoameričkih prizvuka ne iskače osim u namjeri isporučenja plesnjaka koji bi pjevao i Enrique Iglesias.

Ocjena: 5/10

15. MICHAEL BEN DAVID: I M (Izrael)

Strašno bezlična plesna androgena pojava feminiziranog muškog vokala koji će od uvoda u Alicia Keys stilu zaplesati poput Nevena Ciganovića iz njegove estradnjačke Candyman karijere da bi metamorfoza bila potpuna, ali na startu i koncu pjesme jednako flat i nezanimljiva.

Ocjena: 5/10

16. NADIR RUSTAMLI: Fade To Black (Azerbajdžan)

Još jedan ex Rus koji će na boybendovskom baladičnom engleskom zamišljati kako je za emociju dovoljno prčkati po tipkama pijana i pjevati poput žene u višim tonovima. Emotivnost u muškaraca nikad bljeđa uz ovakve performanse. Blijedo i na svjetlu i u tami, kako sam naslov nalaže.

Ocjena: 5/10

17. SHELDON RILEY: Not The Same (Australija)

Još uvijek odgonetajući po kojem ključu Australija pripada Eurosongu dočim afrički, latinoamerički ili sjevernoameri ne pripadaju, njihov glazbeno bezlični kandidat u pokušaju lovljenja Sama Smitha, pokrio se mrežicom po glavi i obukao u Božo Vreću crnu halju ne bi li istaknuo svoju ekstravagantnost i bezličnost u serviranoj ispovjesnoj baladi. Ah, kako dirljivo. Ovako nekako izgleda emotivnost u izvedbi – čekajte; prije nego što zaplačem, promrsit ću se po kosi da styling bude fuf, Žaka Houdeka.

Ocjena: 4/10

18. ACHILLE LAURO: Stripper (San Marino)

Maneskin 2. Toliko bezlično pokušavanje kopiranja lanjskog rock and roll movementa zaslužuje ispadanje prije završetka pjesme. Čak je i talijanski zadržan. I tetovaže i pozeraj na granici estradnog koketiranja sa SM momentima. Prestrašno kako im nije neugodno s ovoliko očitim kopijama izlagati svoja nemaštovita tijela i glazbene bezidejnosti.

Ocjena: 2/10