Utorak, 17 svibnja, 2022

Eurosong 2022.: Izbor favorita i ocjene pjesama druge polufinalne večeri

Ovo je naš izvor ovogodišnjih favorita i ocjene druge polufinalne večeri Eurosonga 2022., nevezano za kladionice, kuloare, predviđanja

Prva polufinalna večer je iza nas; Mia Dimšić se nažalost nije plasirala u finale, a večeras će se u drugoj polufinalnoj večeri predstaviti novih 18 pjesama. Ovo je naš izvor ovogodišnjih favorita i ocjene druge polufinalne večeri Eurosonga 2022., nevezano za kladionice, kuloare, predviđanja:

DRUGO POLUFINALE:

  1. KONSTRAKTA: In Corpore Sano (Srbija)



Apsolutna favoritkinja ovogodišnjeg Eurosonga. Konceptualno, lirski, ritmički, melodijski, atmosferski, cjelovitim audio vizualnim performansom pjesme zakucane u stilu nečeg između Laurie Anderson, St. Vincent i Marine Abramovičke, Ana Đurić je spoj svega što strši posebnošću među estradiziranim primjercima i pokušajima modernog. Refren chant ujedno i snažan socio komentar kako „Umjetnica mora biti zdrava“ ostaje subliminalno zakucan kao narodna poštapalica i verbalni meme.

Ocjena: 10/10

  1. CORNELIA JACOBS: Hold Me Closer (Švedska)

Zamislite da je Adele svedena na izgled Nine iz Cardigansa i da su joj pjesmu pisali mladi ABBA likovi. Tako bi zvučalo kad ogoljenu Corneliu svedete na prekrasan glas, jednostavnu i pamtljivu pop melodiju, frekventni i pulsirajući ritam te računate da će se konačno opet računati kvalitetna pjesma na Eurosongu. Jedan od apsolutnih favorita.

Ocjena: 8.5/10

  1. CIRCUS MIRCUS: Lock Me In (Gruzija)

Odlična funky zafrkancija benda koji zvuči organski, nimalo impresionirano cirkusiranjem oko Eurosonga ičim drugim osim vlastitom potrebom za opuštenim pristupom i vajbom koji plesno prenose bez puno problema na slušatelje i gledatelje. Uz bolji i efektniji refren ovo bi Konstrakti bio glavni konkurent za najbolju pjesmu ovogodišnje konkurencije.

Ocjena: 8/10

  1. EMMA MUSCAT: I am What I Am (Malta)

Malteška mlada pjevačica Ema u egzistencijalističkoj estradnoj potrazi za glazbenim i vitalnim identitetom nudi raskošnu LGBT korektnu motivacijsku pop pjesmicu o prihvaćanju takvima kakvi smo. Solidno raspisano po svim uzusima kvalitetne eurovizijske estrade.

Ocjena: 7/10

  1. BROOKE: That`s Rich (Irska)

Brooke je bar iskrena u očitim referencama na Debbie Harry iz Blondie disco perioda i moderniju produkciju koja može podsjetiti na The Gossip. Nedostaju gitare, synthovi zato bruje. Pjesma ne čini puno mozgu, ali bokovima i kukovima može.

Ocjena: 6/10

  1. ANDREA: Circles (Sjeverna Makedonija)

Naušnica u nosu i njena drčno odlučna izvedba valjala bi sugerirati kako je buntovna Makedonka na pjesmu Alexa Masevskog odlučna razbiti krugove svog egzistencijalizma u kojima se kreće unutar ove klasične eurovizijske pjesmice.

Ocjena: 6/10

  1. OCHMAN: River (Poljska)

Još jedan dečkić pjevački iskoristivog glasa iz “The Voice” i “X Factor” miljea u standardnim baladnim estradiziranim limunadama i plačnjikovštinama u kojima si pušta tijelo nit rijeku i predaje se da ga voda nosi. Ako se traži ovogodišnja nova oda estradnim depresivcima, ovo je svakako jedna od bitnijih kandidatkinja.

Ocjena: 6/10

  1. STEFAN: Hope (Estonija)

Estonski estradni kauboj Stefan u potrazi za morriconeovskoj zviždaljki i pjesmi znakovito soundtračno country štiha, nudio je u ideji vrlo iskoristivu pjesmu do trena kad je nije odlučio izvesti u značajno bržem ritmu i pretvarati iz potencijalno sjajne ideje u eurovizijski stereotip.

Ocjena: 6/10

  1. VLADANA: Breathe (Crna Gora)

Klasičarka Vladana Vučinić u smrtno ozbiljnom baladičnom nagovaranju na disanja i rabljenje sličnih self help egzistencijalističkih estradnih obrazaca, dokazuje kako je glazbeno kvalificirana i školovana, ali istovremeno i utopljenja u n puta čute slične floskule.

Ocjena: 6/10

  1. JEREMISE MAKIESE: Miss You (Belgija)

Internacionalni moment mladog iseljenika iz Konga, korijena puštenih u Belgiji, čiji glas, stas i način pjevanja odgovara onom emo odjeljku publike i izvođača koji računaju na pretjerane facijalne ekspresivnosti kao alate pokazivanja “stvarnih” emocija. Balada je vrlo pismeno i steretipno kako napisana tako i izvedena. Otprilike kao da su ga Cetinski, Nižetić i Houdek imali prilike dodatno oblikovati i savjetovati kako biti estradno autentičnim.

Ocjena: 6/10

  1. RASMUS: Jezebel (Finska)

Kad mračni Nordijci pokušavaju estradizirati svoj dark metal background i tridesetogodišnje bendovsko iskustvo pa se model Villea Valla i njegova Hima uklopu u estradni simfo rock dobijete Rasmus koji ne bi prošao ni kao Erasmus glazbeni projekt.

Ocjena: 5/10

  1. ANDROMACHE: Ela (Cipar)

Jedna od “The Voice of Grčka” kandidatkinja u klasičnoj pop estradnoj grčkoj ritmici narodnjačkih motiva “nanananananina” nudi pjesmu s D strane bilo koje kompilacije pjesama školskih vježbi koje nikad nisu uspjele biti hitovima.

Ocjena: 5/10

  1. WE ARE DOMI: Lights Off (Češka)

Standardni sintetički electro pop u kojem pjevačica Dominika Hašková, pjeva na dance beatove Norvežanina Caspera Hatlestada i Benjamina Rekstada, nema nikakve šanse odskakati od prosjeka ovogodišnje produkcije.

Ocjena: 5/10

  1. WRS: Llámame (Rumunjska)

Feminizirani muškić plesač okružen atraktivnim plesačicama u dance ritmici latinoameričkih prizvuka ne iskače osim u namjeri isporučenja plesnjaka koji bi pjevao i Enrique Iglesias.

Ocjena: 5/10

  1. MICHAEL BEN DAVID: I M (Izrael)

Strašno bezlična plesna androgena pojava feminiziranog muškog vokala koji će od uvoda u Alicia Keys stilu zaplesati poput Nevena Ciganovića iz njegove estradnjačke Candyman karijere da bi metamorfoza bila potpuna, ali na startu i koncu pjesme jednako flat i nezanimljiva.

Ocjena: 5/10

  1. NADIR RUSTAMLI: Fade To Black (Azerbajdžan)

Još jedan ex Rus koji će na boybendovskom baladičnom engleskom zamišljati kako je za emociju dovoljno prčkati po tipkama pijana i pjevati poput žene u višim tonovima. Emotivnost u muškaraca nikad bljeđa uz ovakve performanse. Blijedo i na svjetlu i u tami, kako sam naslov nalaže.

Ocjena: 5/10

  1. SHELDON RILEY: Not The Same (Australija)

Još uvijek odgonetajući po kojem ključu Australija pripada Eurosongu dočim afrički, latinoamerički ili sjevernoameri ne pripadaju, njihov glazbeno bezlični kandidat u pokušaju lovljenja Sama Smitha, pokrio se mrežicom po glavi i obukao u Božo Vreću crnu halju ne bi li istaknuo svoju ekstravagantnost i bezličnost u serviranoj ispovjesnoj baladi. Ah, kako dirljivo. Ovako nekako izgleda emotivnost u izvedbi – čekajte; prije nego što zaplačem, promrsit ću se po kosi da styling bude fuf, Žaka Houdeka.

Ocjena: 4/10

  1. ACHILLE LAURO: Stripper (San Marino)

Maneskin 2. Toliko bezlično pokušavanje kopiranja lanjskog rock and roll movementa zaslužuje ispadanje prije završetka pjesme. Čak je i talijanski zadržan. I tetovaže i pozeraj na granici estradnog koketiranja sa SM momentima. Prestrašno kako im nije neugodno s ovoliko očitim kopijama izlagati svoja nemaštovita tijela i glazbene bezidejnosti.

Ocjena: 2/10

Pročitajte još...

Branimir Mihaljević: Svijet glazbe nakon korone više nikad neće biti isti!

Autor na stotine pjesama koje su otpjevali mnogi najpopularniji izvođači u regiji, ali i neki inozemni izvođači te producent pobjedničke pjesme na ovogodišnjoj Dori "Tick-Tock" Branimir Mihaljević otvoreno progovara o korona krizi glazbene industrije iz pozicije profesionalnca koji je uspijeva prebroditi

Mixer jednog imidža: Damiano David – lučonoša novog vremena

Damiano na svoj način utjelovljuje jedinstvo suprotnosti. Muškarac koji je i uglađen stanovnik Rima i biće potpuno lišeno normi odijevanja, a pomalo i ponašanja. Kao takav, originalno je uprizorenje seksualno privlačnog mitskog varalice

Iz zone sumraka: Novi život turbo-folka

Turbo-folkeri su svuda oko nas. Bez obzira na to dreči li im iz automobila glazba "srpskih pevaljki", Maje Šuput, Thompsona i Škore ili pak Pipsi, Urban i Majke 

69. Zagrebački festival: Najbolje pjesme po izboru Anđela Jurkasa

Sublimira li se ponuda i očekivanja klasičnih sterilnih šablonskih ljubavnih pjesama, zajednički nazivnik ovogodišnje ponude je iznenađujuće kvalitetna instrumentalna produkcija u gornjem domu pjesama

Povezano

Parangall: Rolling Stones / Live AT The El Mocambo 1977 – Koncertna senzacija iz bolje prošlosti

Iako je riječ o dvanaestom live albumu Stonesa 'Live At The El Mocambo' se ne smije preskočiti. Zašto? Zato jer je jedan od najboljih u portfelju Stonesa i naprosto sjajan koncertni album iz 'bolje prošlosti'!

Porto Morto: Navikli smo publiku da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo

S dečkima iz benda Porto Morto razgovaramo u povodu velikog zamaha odličnih stvari koje je bend naredao: genijalni album, tri fantastična spota, Porin, show u Tvornici na predstavljanju albuma koji nas je ostavio bez daha te novog video spota za pjesmu 'Super ljepilo'

Eurosong 2022 recap: Apsolutna predvidljivost i glazbena nereferentnost izbora

Jedina 'vrijednost' i 'kvaliteta' Eurosonga je velika gledanost i činjenica kako će kod najvećeg broja pratitelja TV showa trenom završetka odjavne špice njih 95% zaboraviti što su gledali i koga su slušali, za koga su navijali i koga su favorizirali. Iznimke čije bi melodije mogli odfućkati će samo potvrditi pravilo

EUROSONG 2022.: Finale recap – Konstrakta dvostruko bolja i originalnija od svih ostalih

Glazbeni populizam nije ono čime se Ana Đurić potpisuje. Ona nije predstavnica većinskog dijela države nego sjajna alter pop individualka koja fura svoj film, ima dovoljno luckastosti imati prvu pjesmu u povijesti Eurosonga koja varira elemente latinskog, prati ruke na pozornicu u minimalističkoj, a efektno metaforički složenoj scenografiji i igri boja. I zapljeskati...

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime