Ovogodišnji izbor za pjesmu Eurosonga uslijed nemogućnosti održavanja u zemlji lanjskoj pobjednici Ukrajini iz sigurnosnih razloga, ove godine se kroz dvije polufinalne večeri i finale, održava u Liverpoolu, prijestolju pucanja The Beatlesa. Prva polufinalna večer 9. svibnja, druga 11. svibnja, a finale 13. svibnja pokazat će kako ni ovogodišnji simpatični eksperiment nije urodio plodom i kako su svi antiestradisti zapravo pucali u prazno, a svi estrada kužeri mogu natrag na svoje tridesetgodišnje mudrovanje o pjesmama “eurovizijskih” kapaciteta i standarda.
Voditelji ovogodišnjeg izbora za pjesmu Eurosonga su kombinacije ukrajinsko britanskih voditeljskih zvijezda Julia Sanina, Graham Norton, Hannah Waddingham i Alesha Dixon, a njihove će kombe ponuditi najbenigniju najavu Leta 3 i “Mame ŠČ” za BBC prilike.
Poslušali smo sve kandidate…
Dotad, preslušali smo detaljno izbor svih polufinalista i izravno plasiranih kandidata te uz redne brojeve pobrojili prvenstveno kvalitetne pjesmice od lošijih prema boljima.
Kriteriji ocjenjivanja vođeni su isključivo pazeći na eventualne momente originalnosti kompozicija, interesantnosti izvedbe, kvalitete klasičnih pop strukturalnih momenata, a ne nikakvih drugih kladioničarsko – diplomatskih i lobističkih strategija te uzusa koji bi predviđali ili kalkulirali kako bi koji mogli proći. Milan Tarot je jedan, mi ćemo pokušati redati kvalitetu.
Prema ponuđenom ovogodišnji izbor obiluje daleko većim brojem zgodnih i raznolikih pop pjesmica koje bi i mimo estradnog stagea Eurosonga zadovoljavale sve elemente pop standarda za vrhove top lista. Unatoč nekoliko izrazitih skladateljskih i aranžerskih šablona u kojima je jako rado korišten model pjesme skladan po konceptu lagani baladni uvod koji se pretvara u dance pattern, kombiniranje autohtonih etno elementa, potreba prepjevavanja i dokazivanja silnih vokalnih mogućnosti su tradicionalna formula po kojom većina skladatelja gađa pobjedničku notu. Poneki optimisti se pokušavaju švercati na proguravanje „rock“ momenta kao da će im talijanski manekenski fejk upaliti dvaput.
Rekapitulacija poznatog od direktno kvalificiranih u finale, predstavnika Ukrajine, UK-a, Italije, Njemačke, Španjolske, Francuske, od najboljih prema onima koje države nisu ni morale kandidirati.
37/ ANDREW LAMBROU – Break A Broken Heart (Cipar)
Instagram influencer dečko emotivac poje o slomljenim srdašcima, žmiri dok pjeva i pruža ruke u zrak prema gledatelju da ga liši muke, a po aranžmanu penju se po Imagine Dragons skali još jednom. To koliko nije moguće dodatno slomiti već slomljeno srce na skali metafora još je nemogućnije ovakve sterilnosti probaviti kao ozbiljne pokušaje osvajanja Eurosong življa. (5/10)
36/ WILD YOUTH – We Are The One (Irska)
Pozivi na zajedništvo u dance ritmu od strane tipova koji kmeče sa šljokičastim vrećicama na glavi istovremeno držeći instrumente kao da se radi o rock and roll bendu čije gitare kradu The Edgeove iz U2 modele sviranja novi je izazov za ljubitelje pop ničega plasirano kroz ovu platformu kao wannabe koncept. (5/10)
35/ LORD OF THE LOST – Blood & Glitter (Njemačka)
Prestrašno nakremana verzija Rammsteaina koji zvuči kao Ville Vallo u najgoroj heavy metal estradnoj inkarnaciji da joj se pričinilo da je Lordi Eurosong moment bio išta više od lobističkog izdrkavanja i pokušaja pecanja na svim terenima mimo onih glazbenih. Da “loše” ima grđeg rođaka ovo bi bila enciklopedijska ilustracija pojma. (5/10)
34/ ALBINA I FAMILJA KELJMENDI – Duje (Albanija)
Nije naša splitska Albina oteta samo se Dua Lipa okreće u … jer eno negdašnji susjedi u obiteljskoj glazbenoj ojkačkoj avanturi o Dujetu doživljaju se ozbiljno. Bar netko. Ovo je gotovo simpatično koliko je van konteksta. (6/10)
33/ REMO FORER – Watergun (Švicarska)
Lijepi dečko iz reklame za njegu lica pjeva u baladičnim tonovima kako ne želi bit vojnik niti želi prolijevati krv, pa nastavlja s metaforama kako su ga učili po pravilima i prvim linijama fronta, pa se pita kako i što zvuči kad bi pripitomili ionako hiperpitome šminkere The Killers u Imagine Dragons maniri za siromašne. A imali su za role model “Shotgun” varijantu, daleko pametnijeg Georgea Ezre. (6/10)
32/ VOYAGER – Promise (Australia)
Je li moguće da down under Aussies ne mogu smisliti ništa popičnije i modernije od ovog 80`s otpatka koji izgleda poput estradne verzije Anthonyja Kiedisa iz Peppersa, a zvuče kao B strana OMD-a u estradni rock aranžanu? Nek ostane retorički. (6/10)
31/ PICQUED JACKS – Like An Animal (San Marino)
Zakasnili su par godina s manekenskim pokušajem repliciranja “rock and rolla” za catwalkove na istu foru kako su preklani Manneskin prodali jacksove. Da povijest počinje s njihovom pjesmom imalo bi smisla čuti je maksimalno tri puta. Jednom za informaciju, drugi puta za pristojnost, treći puta za zaborav. Sve drugo je humanitarni slušateljski rad. (6/10)
30/ THEODOR ANDREI – D.G.T. (Off And On) (Rumunjska)
Još jedan od bilingualnih metamorfozičnih štrebera s tendencijom skidanja Beetlejuicea u pjesmici koja je u tri i pol minute namjerila pokazati mash up nekoliko stilova, ali od silnih štrcanja na sve strane, zaboravili su isproducirati nešto slušljivije od ideje prekrcavanja ne puštajući slušatelju koncentracije niti na jedan dio dovoljno kvalitetno. (6/10)
29/ JOKER OUT – Carpe Diem (Slovenija)
Netko se sjetio poredati boy bend Kenove bez Barbika i dodati im fejk rock beat i gitare na Manneskin foru, pridružiti ih Mando Diao ritmikama, spariti plesni i rock moment jer tako su oh lijepi i još bi k tome “celo noć plesali”. Toliko kalkuliranja neviđeno i nečutog od zadnjeg Eurosonga (ovdje staviti emoji osmijeha). Kao što u predrefrenu kažu “ne računajte na nas”. (6/10)
28/ VICTOR VERNICOS – What They Say (Grčka)
Kako u rapu postoji antistil i podvrsta mumbe rapa kako bi što više opravdali nesnalaženje u jasnosti i izražajnosti sadržajnim pa se šverca kroz formu, ovo što emo Grk nudi je kontemplacija mumljanja u popu kako bi u donjim i sporijim lagama pjevao poput Georgea Ezre dočim kad živne ima prostora da mu nitko akorde ne prisliči na Georgea Michaela i njegov “Faith”. (6/10)
27/ BLANCA PALOMA – Eaea (Španjolska)
Španjolska Nina Kraljić zavija u etno aranžmanu i kastanjete ritmikama cigansku vokalnu melodiju. U pokušaju pri kojem se etnolozi zabune i zaigraju idejom plasiranja fabriciranog i laboratorijski uzgojenog zvučnog etna pod interesantnim spojem modernog i tradicionalnog. Funkcionalno ne zvuči uvijek dovoljno ni autentično, no uvijek je kritične mase publike antisluhista koji će ovo kupiti pod autentični etno. (6/10)