Prošle godine navršilo se 40 godina od pojave Novog vala, odnosno glazbenog pravca i kulturnog pop pokreta koji će desetljećima kasnije mnogi smatrati jednim od najutjecajnijih fenomena.
Inspirirani punkom i new waveom u Americi i Velikoj Britaniji, u različitim gradovima u bivšoj Jugoslaviji pojavili su se glazbenici koji su svojom glazbom stvorili nove vrijednosti i počeli su novu epohu ne samo u glazbenom smislu, nego i u kulturološkom i političkom. U tom razdoblju iznjedrili su se bendovi poput Azre, Haustora, Šarle akrobata, Idola, Prljavog kazališta. Iako je prošlo 40 godina, Novi val je i danas za mnoge simbol nekog sretnijeg vremena i odrastanja, za eksploziju kreativnosti, nekomformizma i pobune.
Nekadašnji novinar, redatelj dokumentarnih filmova i autor glazbenih knjiga Dušan Vesić objavio je knjigu „Zamisli život“ (ili „Bunt dece socijalizma“) koja predstavlja vodič kroz glazbu iz tog razdoblja i njezinih autora koji su u to vrijeme obilježili i ispunili živote mnogih generacija. Knjiga je istodobno i vodič kroz vremena i promjene koje su se događale u tadašnjem društvu, a koje su se odslikavale u glazbi tadašnjih generacija.
Kako bi ste opisali pobunu koju su pokrenule generacije iz 70-ih i 80-ih? O kakvoj je pobuni riječ?
Kad se počelo govoriti o mojoj knjizi, riječ ‘pobuna’ odmah je asocirala na eventualnu pobunu protiv sustava ili režima, iako su sustav i režim u tom razdoblju praktično bili jedno te isto. Dakle, nije bila riječ o takvoj vrsti pobune. To je bio bunt protiv parolaštva, licemerja koje se bilo nakotilo, odsustva razgovora o temama koje su zanimale nove generacije. Svaka nova generacija ima nove interese, a ono što je nudio režim izgledalo je prestaro i dosadno. Bilo je nephodno da se jugoslavenska medijska scena malo ‘provjetri’.
Ne može se pisati o umjetnosti na objektivan način
Kako ste pristupili ovoj knjizi i njezinim podtemama? U uvodu pišete da je knjiga vaš doživljaj tog vremena, što znači da je nastala iz vaše točke gledišta i subjektivna je, iako je bogata mnogim faktografskim podacima koji prikazuju glazbenu scenu nekadašnje države te život i politiku koji su oformili tu scenu.
Svaka knjiga koja govori o glazbi subjektivna je. Ne može se pisati ni o kakvoj umjetnosti na ‘objektivan’ način. Umjetnost koja se može ‘objektivno’ sagledati vjerojatno uopće nije umjetnost. Uostalom, moja publika i očekuje moj kut gledanja na stvari jer je već navikla da on ne ovisi o tuđim kutevima. Bez obzira na to, ja sam svuda gdje je to bilo moguće dao i neka drugačija tumačenja. Barem kao ilustraciju. Ne možemo svi isto misliti, a nije ni potrebno. Bilo bi dobro kad bi bilo više takvih ‘subjektivnih’ knjiga. Nažalost, tržište je malo pa su rijetki autori koji se usuđuju objaviti knjigu sa svojim viđenjem jugoslavenske popularne glazbe.
Što je bilo karakteristično za bendove koji su se pojavili u različitim urbanim središtima u odnosu na generacije glazbenika prije njih? Što je to što ih je činilo posebnima?
Činio ih je posebnim novi način poimanja glazbe. Više nije bilo važno kojom brzinom neko može odsvirati ljestvicu na svom instrumentu, nego ima li što reći ili nema. Prije Novog vala, rock muzika u Jugoslaviji samo je svirala, nije govorila. Prije Novog vala glavne dvije jugoslavenske rock kulture bile su „za koji život treba da se rodim“ i „o, kad će doći dan da sletim u Japan“. Ako je htio opstati, rock u Jugoslaviji morao se suočiti s ozbiljnijim pitanjima.
Jedan dio knjige posvećen je punk glazbi i promjenama izazvanih ovom glazbom i pojavom prvih punk bendova. U kojoj mjeri je punk glazba utjecala na Novi val?
Punk glazba je presudno utjecala na Novi val. Donijela je taj neophodni “rez” u odnosu na dotadašnja zbivanja u rock kulturi i novu energiju. Poslije pojave punka bilo je jasno da je povratak na staro nemoguć, i to je otvorilo prostor za Novi val.
Važnost Bijelog dugmenta
S obzirom na to da ste bili aktivni i u središtu te kulture krajem 70-ih i posebno 80-ih godina, koliko je bila jaka jugoslavenska kultura tijekom tog razdoblja?
Jugoslavenska kultura bila je vrlo jaka još od sredine šezdesetih godina. Imali smo odlične filmove, zapažene kazališne predstave. Država je pomagala kulturu svim sredstvima, a mi smo podneblje na kojem talent stvarno uspijeva. Što je srednja klasa tijekom godina jačala, utoliko je jačala i kultura.
Možete usporediti domaće i strane bendove punka i Novog vala? U kojoj se mjeri ta scena mogla uspoređivati kvalitativno i kvantitativno s bendovima iz drugih zemalja u svijetu?
Ne mogu se naši bendovi uspoređivati s bendovima s engleskoga govornog područja. Iza njih je stajala industrija i logistika, kod nas je to bio samo osjećaj. Možda bi se neke naše pjesme mogle naći u repertoaru ponekog srodnog benda, ali ne više od toga. Međutim, izvan engleskog govornog područja nigdje nije postojala tako jaka scena kao jugoslavenska. Ni u kvalitativnom ni u kvantitativnom smislu. Izvan engleskoga govornog područja Bijelo dugme je najveći bend na svijetu.
Kakav je bio utjecaj Novog vala na život ljudi? Kakve je novosti uvela ta glazba?
S Novim valom se počelo razgovarati. Prije Novog vala SFRJ je bila zemlja u kojoj se nije razgovaralo. Do tada su se u medijima vodili razgovori isključivo o uspješnima. Činilo se da te ni rođena majka neće voljeti ako si neuspješan. Novi val je promijenio medije. Donio je i “drugu stranu medalje”.
Kako su ostali glazbenici (koji nisu pripadali ovim generacijama) gledali na glazbenici Novog vala?
Gledaju i danas isto kao i tada. Baš mi je prije desetak dana jedan od njih rekao: “Što pišeš o tim idiotima koji nikad nisu znali svirati?”
Utjecaj debi albuma Prljavog kazališta
Zbog čega su ta glazba i njezini autori i dalje aktualni, 40 godina kasnije?
Zato što je u tome razdoblju nastalo mnogo hitova, koji i dan danas zvuče svježe. Rock glazba je imala utjecaja na društvo samo kad je stvarala hitove. Kad više nije bio hitova, prestao je i utjecaj.
U knjizi ste naveli da je prvi album Novog vala debi album grupe Prljavo Kazalište. Kakav je bio njihov utjecaj u to vrijeme i kako iz današnje perspektive gledate na to izdanje?
Utjecaj tog albuma bio je golem jer je prvi progovorio o temama o kojima se do tada u glazbi nije govorilo. Danas, čini se da su neke od tih tema utrpane na ploču “na silu”, odnosno, da se Jasenko Houra bavio i nekim stvarima koje ga se zapravo ne tiču. Ali, ni danas ne možemo zaboraviti da se na tom albuma nalazi prva jugoslavenska pjesma koja eksplicitno govori o homoseksualnosti (“Neki dječaci”), a također i pjesma koja najbolje opisuje tinejdžere toga vremena (“Sretno dijete”).
Koji glazbenici i koji albumi iz tog razdoblja su Vam najdraži?
Ja sam najviše volio “Crno bijeli svijet” Prjavog kazališta, “Sunčanu stranu ulice” grupe Azra i mini albume Filma i Idola.
Istaknuli ste da je srednja klasa najzaslužnija za ovu glazbu. Isto ste rekli i u knjizi za Magi. Koliko je bila važna srednja klasa u Jugoslaviji?
Rock kultura je u Jugoslaviji nastala u srednjoj klasi i svi njezini najvažniji nositelji došli su iz srednje klase, bez obzira na to jesu li svirali u Bijelom dugmetu, Šarli akrobati ili grupi Leb i sol. Naravno da se jedan tinejdžer, lišen egzistencijalnih briga, mogao neometano razvijati kao umjetnik. Djeca iz radničke klase imala su drugih briga i mnogo pritisaka da se bave nečim “konkretnim” i “sigurnim”.
Kako različita središta poput Zagreba, Sarajeva, Beograda i Ljubljane gledaju na ostavštinu ovih generacija?
Nigdje, osim u Rijeci, ne postoji institucionalna potreba da se dostojno sačuva uspomena na Novi val. Ponegdje se pokret čak namjerno zaboravlja ili obezvrjeđuje jer je nastao u vrijeme omražene države.
Autor ste brojnih dokumentarnih filmova. Je li, prema Vašem mišljenju, tema Novog vala dovoljno zanimljiva da se pretoči u glazbeni dokumentarni film?
Svakako. To, međutim, neće biti moguće jer nema filma o Novom valu bez Azre, a Branimir Štulić neće dati prava za korištenje svoje glazbe.
Više nisi faca ako sviraš gitaru
Što mislite kako će mlađe, odnosno današnje generacije prihvatiti ovu knjigu, koja su Vaša očekivanja?
Današnje generacije su jako malo zainteresirane za povijest jugoslavenske popularne kulture, pa i za ovu knjigu. Nažalost. Volio bih, naravno, da je drugačije.
U kojoj mjeri su današnje države nastale poslije raspada Jugoslavije (mimo korone) u mogućnosti iznjedriti glazbene bendove koji bi stvarali glazbu koja bi sadašnjim generacijama značila isto kao i ta sa početka 80-ih?
Ni u kojoj mjeri. Rock više nije najvažnija stvar na svijetu. Više čak nije ni među važnim stvarima. Danas se mladi zanimaju za nešto drugo. Više nisi “faca” ako se prošetaš sa gitarom po korzu.
