Tinejdžerski ukus uglavnom je definiran popularnom glazbom dok se istančani glazbeni ukusi profiliraju u ranim dvadesetima. Kad ja pak riječ o prestanku konzumiranja nove glazbe, to se događa u ranim tridesetih. Tada mainstream i novi izvođači počinju imati sve manji utjecaj. Do 33. godine, glazbeni ukus već je sazrio i ljudi se puno radije vraćaju ‘starim’ pjesmama.
Tinejdžeri su oni čije su glazbene preferencije gotovo isključivo usmjerene na top listu hitova. No, njihov interes se počinje značajno širiti u trenutku kada uđu u dvadesete. Dvadeset-i-nešto-godišnjaci počinju istraživati Spotifyev glazbeni prostor i opcije koje ta platforma nudi.
Oni ne samo da otkrivaju glazbu radi vlastitog gušta nego im gotovo jednako zadovoljstvo pričinja i slaganje cool playlista koje dijele s prijateljima i drugim korisnicima Spotifya. U tom periodu otkriju izvođače i vrstu glazbe koja im odgovara. Tu glazbu najčešće nastave slušati kroz život. U srednjim tridesetima ukus počinje stagnirati. Većina je zadovoljna onim izvođačima koje su do tada otkrili i nemaju potrebe za otkrivanjem novih.
Ljudi prestaju slušati novu glazbu kada navrše 33 godine
Ovakvi su rezultati istraživanja doveli do dva ključna zaključka. Prvo, za razliku od onoga što se puštalo na radiju kad su bili mlađi, slušateljima novi glazbeni izričaji i novi izvođači više nisu toliko bliski.
Drugo, slušatelji se vraćaju glazbi koja je bila popularna u doba kada su oni odrastali i izvođačima uz koje su ”otkrivali svijet”. Nova glazba postaje sve nepoznatija. Budući da već imaju razvijene glazbene preferencije, uvijek je lakše potražiti i opustiti se uz već poznate melodije nego se posvetiti upoznavanju novih glazbenih trendova.
Istraživanje je pokazalo i nešto drugačije navike žena i muškaraca. ”Čvršći”, čak nešto zatvoreniji, stav o glazbenom ukusu zauzet će muškarci i to već u ranim tridesetima. Žene su, s druge strane, otvorenije te će i kasnije rado poslušati nešto novo.
I kod muškaraca i kod žena, interes za novom glazbom značajno se smanjuje kad postanu roditelji. Je li to zbog sve više poslovnih i/ili obiteljskih obaveza, a manje vremena za pop kulturu ili su se uljuljkali u komfor već razvijenih stavova i ukusa, nije poznato. No, činjenica je da što su ljudi stariji manje slušaju glazbu. I novu, ali i onu koju su voljeli u mladosti.
Na kraju ostaje pitanje je li ovo istraživanje provedeno dovoljno detaljno obzirom da je provedeno na temelju uzorka stanovnika SAD-a i isključivo slušatelja Spotifya. Uzevši pak u obzir sve druge faktore (obaveze, karijera, obitelj, razvijeni osobni stavovi, nedostatak slobodnog vremena…), posve je moguće kako je prosječna dob od 33 godine vrijeme kada se ljudi više posvećuju drugim obavezama. Samim time imaju manje vremena i interesa za novu glazbu.