Bitka za nove Nove Fosile i ne mora biti nešto štafetno niti kompetitivno, ali pozicija koja vrluda između generacijskih priležnika Borgudana i Šerića kao autorskih motora Detoura i Pavela u većoj ili manjim produkcijskim mjerama svodi se na traganje tragovima rečene ostavštine.
Pjesmarica novog albuma šara od intimnih skica do mainstreamaškog radiofoničnog retro okusa, produkcijski umotane u atmosferu aranžmanske strings dominacije i rasviravanja multiinstrumentalista benda nadovezanih za ogoljene kosture vrlo popskih i popičnih pjesama kakve su višekratno servirali tokom dosadašnje diskografije.
Tonka kao impersonacija Sanje Doležal
Od uvodne ‘Ava spava’ ljubavna pisma djetetu na sličan način kako je Urban motivski tražio put do zvijezda jedne ‘Iskre’, roditeljska nježnost drugačijim emocijom umata čeljade i ušuškava u san. ‘Daj Nina’ u bitnom svjedoči Aljošino poznavanje soul klasike jer je ritmički adekvatno posudio franšizu ‘Soul Finger’ Bar Keysa iz 1967., dotle ‘Dani koji sjaje’ kao i singl ‘Do mjeseca’ su apsolutno novofosiliziranje Rajkova songwriting krafta višeglasnog refrena u kojem Tonka biva impersonacija Sanje Doležal, ‘Dirižabl Julesa Vernesa’ pomiruje šetnju druga Tita Splitom i mahanje Zagora i Velikog Bleka zajedno dječarcu sa splitske Rive koji ne zna kakav život ima pred sobom dok putuje lijepim literarnim skicama i motivima potpunjenim atmosferičnim radom stringsa.
Svi dosadašnji singl materijali poput retro plesnjaka ‘Dobre stvari’ pretvorene u ‘Everest’ i instrumentalna prepolovica naslovne stvari albuma koja će vangelskim ‘chariots of fire’ new age momentom i prizvukom podijeliti ostatak materijala na potencijalno najbitniju stvar albuma ‘Kako reći djeci’ koja progovara o dijalogu svjesnog roditeljstva s novim generacijama i nezadovoljstvom svijetom kakvim starci ostavljaju svojim klincima, potencijalno najdramskijim momentom bitnog egzistencijalizma ne samo ovog albuma nego legitimno nedovoljno korištenom temom.
Album koji poziva na još
Nadovezujući se ‘Marjan Expressom’ na fosiliziranje Splita kakvog ga se njihovo djetinjstvo sjeća, ‘Naopaka pjesma’, ‘Nek ide kvragu sve’ rasplesuju šarmom retro plesnjaka, a ‘Praznici u maju’ ne samo početnim taktiziranjem dozivaju Jinxe u ‘srušilo se sve’ momentumu ‘bye baby bye’. Dotle samoironična ‘Nosite muziku’ odrješuje ruke na ‘jejejei’ i ‘nounounounou’ zazivanja odustanak od glazbe jer sve je melodijski i harmonijski i lirski već rečeno, ostavljajući prazni prostor za otkrivanje na čiji se strings aranžman fino naslonila.
Zaključak albuma bira dvije aranžmanski i manirizmima najčišće, baladnu ‘Za nju’ i šarmersku ‘Zaustavite vrijeme’. Mimo čežnje i šmekanja fine retro nostalgije, ‘FM/AM’ je maltene tribute to album po broju citata i referenci na prolazak vremena i mirenje s istim. Šerići su novim albumom našli prokušanu staru formulu pomirenja autorskih načina kako ne silovati slušatelje patetikama a pritom zadržati mainstreamašku i radiofoničnu formu upravo u mjeri u kojoj vas vabe na još jedan susret bez onog često estradnog držanja figa u džepu, ah ne opet oni.
Pavel nisu bend glazbenih revolucije već sigurnog okoštavanja i rezolucija prema kojima vam nude osjećaj sigurnosti. U svijetu estrade u kojem je siguran samo downdrop kriterija i ovo je veliki poklon.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube