Bilo s koje strane nostalgije prilazili paucima i paučini u kosi Roberta Smitha, osam novih naslova pjesama izgubljenog svijeta predstavlja kreativne vrhunce grupe The Cure, od koje ste iste ostavljali u vrijeme ‘Disintegration’ (1989) ili notiranja više nego solidnog ali zanemarenog ‘4:13 Dream’ (2008).
Najavnim singlom ‘Alone’ otkrivene su karte višeminutnih aranžmana razvoja pjesama, dugih uvoda, raslojavanja atmosfere i oslonaca na epske peekove poput ‘Pictures Of You’. Pjesme u kojoj priziva melankoličnu atmosferu izražavajući Smithovo žaljenje zbog uništenja okoliša i nemogućnosti čovječanstva da to spriječi. Povratnički album u kompletu nastavlja tragom sjajnog uvodnog singla, označujući kreativni korak i povratak osjećaja koherentnosti i emotivne dubine nečute još od perioda ‘Bloodflowersa’ (2000).
The Cure u bezvremenskoj introspektivnoj epopeji koja spaja melankoliju, mrak i ljepotu
U ‘Songs of a Lost World’, The Cure recikliraju stari zvuk obogaćujući ga novim nijansama i emocijama stvarajući album koji se istovremeno osjeća bezvremenskim, ali i izrazito aktualnim. Introspektivna glazbena epopeja potvrđuje kako su Robert Smith i bend još uvijek sposobni dirnuti slušatelje jedinstvenom kombinacijom melankolije i mraknjačke ljepote dok promišljaju o prolaznosti i završecima koji nas sve čekaju. Producent Paul Corkett, dugogodišnji zvučni tehničar benda, pridonosi autentičnom i sirovom zvuku prenoseći emocionalnu težinu albuma oštrim bas i synth linijama Simona Gallupa i bubnjevima Jasona Coopera, stvarajući napetu, atmosferičnu podlogu za Smithove stihove ispunjene razmatranjima o prolaznosti i neminovnom the endingu.
Smithovi stihovi o starenju i prolaznosti zvuče poput rezigniranog, ali dostojanstvenog oproštaja, istovremeno podsjećajući slušatelje na nezamjenjivu ulogu The Cure u rock glazbi prošlog i tekućeg stoljeća.
Album kao zreli epitaf benda
Pjesme poput ‘And Nothing Is Forever’ evociraju slične emotivne pejzaže kao klasici s Disintegration, s dodatnom dozom zrelosti i introspekcije koja odražava Smithovu životnu dob. Aranžmani pjesama balansiraju između svjetla i tame, poput ‘A Fragile Thing’ koja nosi opor ton ljubavne pjesme, dok Smith albumski većinom pristupa temama iskrenošću koja duboko rezonira u današnjem kontekstu nesigurnosti i krize.
Mimo spomenutog najavnog singla u kreativnom vrhuncu albuma ‘Warsong’ čiji bučni crescendo svjedoči napetom rock and roll bendu sposobnom pretvoriti se u ritmički i dramaturški neupitan uptempo ‘Drone: Nodrone’ ili zgasiti tugu poput čika na zapešće kroz ‘I Can Never Say Godbye’ (posvećena Smithovom preminulom bratu), ne bi li poglavlje zatvorili epskom desetminutnom transcendentalnom i monumentalnom završnicom ‘Endsong’ koja će zatvoriti zastore upravo tamo gdje je ‘Alone’ otvarala.
Ako je suditi prema najavama ovo je odjavni i finalni album The Cure, a dostojanstveno starenje benda s reputacijom vječnog darkeraja dobilo je više nego vrijedan epitaf.
Ocjena: 9/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube