Kritika najprodavanijeg albuma u Hrvatskoj: Dnevnik velikog Perice (razni izvođači)

Originalna glazba, točnije kompilacija retro šlager starina bolje hrvatsko estradne prošlosti već tjednima zasjeda na prvo mjesto top liste prodaje albuma. Iako nitko od adresiranih nikad ne objavljuje o kojim je točno brojkama riječ – jesu li desetine, stotine, tisuće nisu, apsolutno je očekivano da se ciljana publika povinuje nostalgiji na način prisjećanja romantizma iz perioda ekraniziranja purgerajštine Šafraneka. 

 

Koliko je TV serijal Dnevnik velikog Perice šarmantan i koliko je redateljski potpis Vinka Brešana garancijom dizanja kvalitete ponuđenog, toliko je i izbor glazbe u vidu selektora i kompozitora Coca Mosquitova u periodu (permanentnog) odmora od matičnih Jinxa, rada u kazalištu i pisanja za druge, garantom prigodnog glazbenog potpornja odličnosti TV serijala.

 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Dnevnik velikog Perice (@dnevnikvelikogperice)

U vokalnom izvođenju glumaca TV serije rekonstruirani su klasici poput ‘Samo jednom se ljubi’ i ‘Obećaj mi to’, kombiniranjem sjajne Lane Ujević Telente i Dina Antonića u duetima koji dostaju originalnih izvedbi u svim segmentima, prvenstveno uvjerljivosti. 

 

 

Samostalni stand upovi Lane (‘Dani’, ‘Ni ti, ni ja’, ‘Ostavi mi barem nešto’) istupi Dine (‘Sve dođe na svoje’, ‘Često te sretnem’, ‘Sam’), gostovanja The Voice dečeca Martina Kosovca koji će svoju mladost skloniti u arhaiku ‘Golubova’, Jakova Peruška Rihtara izvedbom ‘Svemu dođe kraj’ i ‘Rekla je da’, te Karle Jovanović (‘Oluja’, ‘Mali trg’, ‘Jutro će promijeniti sve’), odnosnih četvoro pjevača legitimno je probudilo uzdahe za nekim dobrim starim vremenima. Za kraj, ostavljen je autentični dodir starine preko dueta Mirjane Bohanec Vidović i Radeta Šerbedžije u ‘Miruj miruj srce moje’. 

 

Iznova snimljeni i orkestrirani instrumentali izvedeni su s puno pažnje i osjećaja za  poštivanje duha vremena i osjećaja za puštanje vokalne melodije gorenavedenih pjevačica i pjevača. Rekonstrukcija klasicizma izvedena je ne samo dokumentaristički šarmantno, već je dodala okus i trage čarolije past tensea estradi i sceni koja se samoguši u neinventivnosti i rekapituliranju frazetina u nedostatku mašte i kvalitete. Sigurno je sigurno.