Autoironija u pop glazbi zasigurno ima prostor i na mjestima na kojima se s njom može zabavno poigravati. To se obično događa u trenucima kada opušteni pristup skladanju i izvedbi rezultira jednako takvim prijenosom osjećaja na slušatelja. Što se, na žalost, ne događa u novoj stvari Boe appendix, formirane uz dodatak rimske dvojke pored imena nastavka kultnog pop rock benda nakon rastave kreativnog dvojca Puljiz/Remenarić.
Sjajni pjevač Mladen Puljiz u autorskoj ulozi zaostaje za svojim kreativnim partnerom Slavkom, dok je s druge strane Remenarićevo autorstvo bitno kvalitetnije i zanimljivije od Puljizovog, ali mu vokalne interpretacije i traženje zamjene u projektu Million predstavljaju bazni gorući problem. Uglavnom, ponavlja se toliko puta naučen primjer na pop sceni po kojem se od originalnog benda raspadom rijetko kada ponavlja vibe već se događa kvar. O takvom kvaru ne pjeva Puljiz, on se dotiče druge vrste kvarova – one biološke. Uz nježna dobacivanja ženske vokalne podrške (“nisi više ni tak mlad Maldene”) te rimovanje stihova banaliziranih na riječi “disko – sklisko”, “star – kvar”, “funkee – tanki” ostaje maskirana činjenica instrumentalnog naslanjanja na ritmičku osnovicu i prilagodbu stvari “Kosovska” Bijelog Dugmeta s albuma “Uspavanka za Radmilu M.” dok se melodijom dotiču i “Na zadnjem sjedištu moga auta” istog benda te Aerodromovog hita “Obična ljubavna pjesma”.
Progresijom stvari i pjevanjem glavnog vokala napravit će razliku kako se ne bi ulazilo u terene pretjeranih sličnosti, ali ništa ne pomaže izvlačenju stvari iz sivila prosječnosti, još jednom bacajući sjenu na bend koji je u originalnim periodima proizvodio neke od najbitnijih i najmodernijih tragova ovdašnje kvalitetne pop scene.
5/10