Napipana je žila hnca hnca kucavica modela pjesama čija banalna ritmika spojena s još banalnijim verbalnim dodatkom Grge Šipeka, kod jednako tako banalne publike, radi posao. Tamo gdje je stao s ‘Fantazijom’ nastavlja bez Miach gotovo istovjetnim konceptom.
Ljudi, čija je potreba za glazbom otprilike dosegla razinu otvaranja čepa gaziranog soka, prihvaćaju Gršu kao predvodnika onoga što danas slušaju i vole mladi bez obzira na pakiranje. Nema tu nikakve potrebe za kritičkim osvrtom i seciranjem glazbe čija je svrha pridodati tuc tuc elemente i umotati to u nabrijanu dance produkciju.
Lirske ‘talianette’ nabrajalice, na razini manje inspirativnih pjesama Colonie iz perioda kad se Borisu Đurđeviću dalo raditi eksploatacijsku dance glazbu, u produkciji najvještijeg momka sa scene za takvu vrstu glazbe (Lockrooma), zapravo samo reflektiraju onaj nivo antiglazbe koji sa srpske strane overproducira Dizajnerica (nije greška, samo mi se ne da točno pisati ime izvođača obzirom da doista nije bitno, op.a). Nedovoljno za bilo kakvu ozbiljnu glazbenu opservaciju. Eksploatacija i tetrapak glazba koja se pokvari par sati nakon otvaranja i konzumiranja.
Ocjena: 4/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube