Od Urbanove ‘Žene djeteta’ do Riđičkijeve ‘Majke djevojčice’ plasirane dan do osmog marta, samo je jedna sitna pop kulturna povijest naklona ženi kao mitskom biću, često nepravedno marginaliziranom i neshvaćenom dovoljno ozbiljnu kontekstu cijelog nam patrijarhalno konzervativnog društva, a refleksivno i logično onda i kroz pop kulturu.
Pjesmice poput spomenutih tu su da nastave skretati pažnju kroz doživljaj trećeg lica jednine i metafore kako se lako ili teže leđima ogrepsti o mater u kuhinji dok sprema ručak. Bend je zamolio pratitelje da im dostave odgovore na upit što se sve prešućuje starcima, a trebalo je reći?
Autorsko sazrijevanje
Uz gitaristički i pipsovski baziran instrumental čiji prvih par akorda i sekundi direktno povlači početak ‘Plači’, ni lirski ne odlaze predaleko od često naglašavanih utjecaja. Zagrebačko kvartovske šprehe nastavljača tradicije bendova koji kroz svoju urbanost pokušavaju odolijeti prizvuku arty, ostati razumljivi, referentni i relevantni izborom tema, nepretenciozni i laki za konzumiranje svima koji od pop rock forme očekuju zeru više od ZAMP tantijema. Pjesme poput ove svakako pomažu u autorska osamostaljenja od čujnih i vidnih utjecaja. I činjenice da Riđikijevo pjevanje Sachera u Sacheru samo dodatno daje kompetenciju i prostor za autorsko sazrijevanje i odmicanje od pečata malog Rippera.
Ono što će raditi dodatnu razliku i skretati pažnju svakog iole zainteresiranog za malo dalje od tri i pol minute na radiju je iznimno efektan i dosjetljiv minimalistički video spot. Redateljski i idejno potpisan od strane samog Riđičkog kroz iznimno šarmantne i znakovite skice keljenja poruka na fasade progovorili su o generacijskim miskomunikacijama i jazovima koji bi mogli nestajati ako date priliku ovom lijepom pokušaju i skretanju pažnje.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube