Days We Left Behind je ogoljela i intimna skladba izgrađena oko sjećanja i nostalgije velikog melodičara Macce, lakoćom čovjeka koji nema što dokazivati. Trip ga vraća vremenskom trominutnom mašinom u dane ‘zadimljenjih barova i jeftinih gitara’ liverpoolskih ulica, a naslov nadolazećeg albuma izvlači iz stiha ove pjesme. Dungeon Lane je ulica koja vodi prema plaži u Spekeu, četvrti gdje je Paul McCartney odrastao. Nema kod Sira Paula mjesta za poziranja ni patetike, samo tiha, topla melodijska linija koja zvuči kao da je uvijek postojala, kao i većina njegovih beatlesovskih intervencija.
Melankolična meditacija o starenju je upravo ono što od McCartneya u ovom trenutku ima smisla, bez forsiranog pokušaja da zazvuči moderno ili relevantno. Usporedba zvuka prvog singla s albumom iz 1970. i McCartney III iz 2020. nameće se sama jer veže ih ista DIY intimnost, isti čovjek koji svira gotovo sve sam, isti instinkt da se u tišini kaže više nego u bučnom aranžmanu. I kao što sam McCartney reče: „Ne znam o čemu drugome pisati osim o prošlosti”. U toj se jednostavnoj rečenici krije se cijela filozofija ne samo ove pjesme nego i starosti i zatvaranja krugova. S 83 godine to nije poraz pred vremenom već mudrost.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube