Ponedjeljak, 23 rujna, 2024

Kritika pjesme by Anđelo Jurkas: Post Malone feat. Jerry Roll: Losers

Post Malone je vizualno zahvalan tip koji puši cigaru u birtiji i pjeva tužbalicu svim luzerima i onima koji se tako osjećaju

Pekmez i kenjkanje u pop glazbi od opakih tipova koji su tetovirali facu ne bi li im bilo manje neiskorištenih dijelova kože i netaknutih, od onih koji sadrže neke črčke, simboliće, ilustracije i pišu poruke , počinje i završava s Post Maloneom. 
 
Onim hollywoodskim melodic pop “outlawom” koji paše i Taylor Swift i Red Hot Chilli Peppersima i ponekim reperima. Kao feature gost na pjesmama, jer poklonili su se njegovom talentu i činjenci da uz ong pajaca Machine Gun Kellyja i Travis Barker bubnjara nemaju baš puno medijski interesantnih likova koje mogu komunicirati zbog forme a ne sadržaja. 
 
Tako je Post Malone vizualno zahvalan tip koji puši cigaru u birtiji i pjeva tužbalicu svim luzerima i onima koji se tako osjećaju. Klasičnim školskim kitica refren A-B-A-B-bridge, refren pristupom i pjesmicom kakve se skladaju u početnim koracima savladavanja melodija, pristupa ovom obraćanju margini, kakvom se, ah, sa svojih par nešto milijuna dolara i sam, jelte, osjeća. 
 
Kao i većina njegove hit karijere, ovaj ‘hollywoodski cry realizam’ niti je išta novo niti naročito niti osobito zanimljiv, tako ni vrijedno pažnje nego prosječnog listanja novim singlovima. Isti lik koji Eminemu pjeva refren u aktualnom singlu i Post Maloneu će istom hrapavom rašpom korpulentnog i nešto manje tetoviranog Amera, koji je odbacio posao u McDonaldsu i KFC-u da bi našao srce pred karaoke show žirijima, važan podatak zar ne?
 
Vrijeme je za popunit cijelu facu tetovažama pa će mu emo moguće krenuti na uši. 
 
 
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime