Četvrtak, 17 listopada, 2024

Kritika pjesme by Anđelo Jurkas: The Cure: Alone

'Alone' istražuje teme izolacije, gubitka i egzistencijalnog straha Smitha nad svojim vječnim mrakovima

Ma koliko ne korespondirali s darkerajem niti uzdisali na godine otežavanja imidža Roberta Smitha i njegove tendencije brojenja paukova u paučinama kose, najnoviji singl The Cure ‘Alone’ s nadolazećeg albuma ‘Songs of a Lost World’ gotovo je trijumfalni povratak prepoznatljivom zvuku benda nakon duge pauze.



Više od pola pjesme potrošeno je na uvod i nadsviravanje sjajne ‘Pictures Of You’. ‘Samotnost’ uranja slušatelje u melankoličnu ljepotu definiranu tokom najuspješnijih i najkreativnijih faza rada benda, podsjećajući na najbolje momente bilježene albumima Disintegration i Bloodflowers.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by The Cure (@thecure)

Gotovo sedmominutna epika oslanja se na gradnje atmosferične, sanjive zvučne slike, obavijajući slušatelja slojevima gitara, sintisajzera i vječno emo vokala Roberta Smitha na rubu naricanja, ali itekako prikazujući sposobnost benda osmišljati emotivno složene pjesme, obavijene slojevima synth atmosfere i eteričnim gitarističkim radom Reevesa Gabrelsa.

‘Alone’ istražuje teme izolacije, gubitka i egzistencijalnog straha Smitha nad svojim vječnim mrakovima. Obožavatelji onog sadržajnijeg, mračnijeg, introspektivnijeg materijala benda kroz stvar koja im evocira najbolje dane sad imaju legitimne pretenzije očekivati jednako snažan album.

Ocjena: 9/10

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime