Smrti istaknutih članova globalnog popularnih, ne samo rock and roll bendova otvaraju puno, ne samo etičkih pitanja o nastavku diskografije, studijskog rada, koncerata i aktivizma pod imenom kojeg su preminuli bili ljudi.
U kontekstu Foo Fightersa, bubnjar Taylor Hawkings bio je prvi izvan sjene Davea Grohla kao apsolutne kreativne alfe benda i onoga koji poteže, ne samo autorski, PR-ovski već i motorički. Pitanje nastavka Foo Fightersa nakon njegove smrti nikad nije bilo glasno postavljeno jer zamjene u ime greater gooda, a to bi bilo bavljenje glazbom uvijek prođe pod sintagmu “on bi tako želio”. U većini slučajeva za povjerovati kako je tome doista tako. U tom smjeru u očekivanju video ekranizacije čuje se nova stvar FF-a kao najava prvog posthumnog albuma “But Here We Are”. Lirska i glazbena posveta preminulom bubnjaru ide čak toliko minuciozno da će u zadnjoj sekundi stvari zatvoriti s Taylorovim bubnjarskim znakovitim potezom.
Savršeno uklapanje
Stvar njihova prepoznatljiva zvuka dominacije pomno produkcijski poliranih rock and riff gitara može ih ucrtati u mapu između “Learning To Fly”, “Everlong” i sličnih sing a long emotivnih skica u rock and roll ruhu. Nakon prve stvari “Rescued” s novog albuma također natopljene boli gubljenja više ili manje bliskih likova iz bendova u kojima su trajali zajedno, “Under You” se savršeno nastavlja na zvuk.
Foo Fighters kao dio američkog MOR establishmenta sad već dekadama služe kao karika koja nedostaje između Bon Jovija i Nirvane. Korektan mainstreamaški rock and roll bend apsolutno neuzbudljivih klasičnih rock pjesama, čija se shematska predvidljivost sudara s onom zbog koje Aerosmith već godinama nisu bili slušljivi. Korektna dosada nastavlja tamo gdje im ljubitelji zvuka alter korijena nikada ne mogu klimnuti, a njihovu mainstreamašku publiku koja je do jučer slinila za Nickelbackom – nije puno briga. Oni su dobili upravo presliku onoga kakvi su sami i što su očekivali.
7/10