Čovjek nježnog i čistog glasa korijenski potražen u sevdahu, kako on to želi prezentirati, istovremeno je površinski i estradno nositelj titule najpretencioznijeg prodavača ‘arta’ za šire i površne mase. Božu Vreću svi znaju kao veliku žrtvu i velikog patnika zbog neshvaćanja svih poglavlja njegove velebne arty pojave od strane brdovitog i grubog Balkana.
Takav ranjen sad se oblači u bijelo, napikava biblijske motive, zaziva Mariju, hoda po snijegu s karikiranom krunom od granja ne trnja, dočim baladno poje o nekom božjem poslanju.
Tamo gdje je vizualno zapeo i daleko kantautorski talentiraniji JR August, Božo si nije napakirao vreća cementa i nekog stvarnijeg bosanskog rudimenta po kojem bi ga se moglo čuti i ćutjeti autentičnim.
View this post on Instagram
Ipak, nije autentičan…
Ne, on se osjeća ranjenim i žrtvom, uslijed svojih spolnih, religijskih, glazbenih i inih odabira i na tome gradi svoju bradato žensku posebnost, pri čemu zaboravlja i namjerno zapostavlja jedinu sadržajno bitnu stvar – on nije autentičan. Samo željan ekstra pažnje. Koju od ljudi neučenih glazbom i dobiva.
Lik koji ima potrebu uz opis pjesme napisati: ‘Za pjesmu Ibadullah sam napisao tekst i muziku kao retrospekciju nekog od mojih prošlih života duše i dakako ovog sadašnjeg i svega što taj moj viševjekovni život nosi. Život umjetnika i bića svjetlosti. Sve što sam ikada i otpjevao i zapisao i komponovao bila je nepresušna zahvalnost Njemu, Svemogućem Bogu koji me uvijek čuvao i i dalje čuva. Onom koji mi je i dao taj DAR da ga pronosim svijetom i darujem drugima i svima vama kao milodar duše…’, svoje probleme reflektira i adresira na krivi način i krivim mjestima.
Srećom, sloboda kreative pogotovo u 21. stoljeću daje mu za pravo da i ovakve AI spotovske proizvode pokuša plasirati kao umjetnost. Kritična masa nepismenih koji će mu aplaudirati uvijek će se naći. Ah da, ne budi neponovljeno, čovjek doista lijepo i u tonalitetu pjeva. Bravo. Allahu Ekber.
Ocjena: 5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube