August Zvučni autizam Polly Jean Harvey kao jedne od najvećih kantautorica britanske alternativne scene od ranih devedesetih naovamo, ostaje trademarkom ako je za suditi prema prvom najavnom singlu novog studijskog albuma “I Inside The Old Year Dying”.
Tamo negdje kamo je zastala posljednjim studijskim zapisima prednika “The Hope Six Demolition Project”, uz asistenciju dugogodišnjeg multiinstrumentalnog vjernog pratitelja Johna Parisha, PJ tokom lipnja objavljuje jubilarnu studijsku albumsku desetku. S pozicije alternativke koja se poput Thoma Yorkea izgradila na način da sve čega se dotakne, volje ne voljeli, ima apriornu interesantnost, tako i nova stvar od naslova preko tihe egzekucije i suptilne lirsko poetske izvedbe intimnog kakve slušamo od “Is This Desire?” pitanja.
PJ Harvey je s druge police alternativnog pop rock segmenta glazbe nastavljala uzimati otprilike sličan motivski pristup kao i Bjork, nastavljajući se kretati prostranstvima zvuka unutar kojih udovoljava prvenstveno onome što čuje od sebe i iz sebe. Mariti za fan bazu uvijek je bila taktika nesigurnih ili hiperkomercijalnih. PJ nema nikakve veze ni volje baviti se istima. Tamo gdje se i Leslie Feist ove godine nanovo javila novim materijalima, prostor kvalitetne i intrigantne pop rock alternative otvara vrata za prvoborkinje. Miljama daleko od feminističkih urlika s prva dva i sljedeći treći album i spotlight glazbenog globusa, PJ uživa svoj minimalistički poetski odmak. Za nježne, nesputane, sklone odmaku od tendencija scene.
8/10