Subota, 2 ožujka, 2024

Kritika pjesme: The Libertines: Shiver

Uz iskusnjački odustanak od tjeranja s očekivanjima kako bi trebali zvučati i podsjećati na sebe s najhvaljenija prva dva albuma

Ljubimci britanskog pop kult glazbenog pressa ujedno zatočenci ega, talenta i autodestrukcije podebljanog Petea Dohertyja, s novim singlom s nadolazećeg albuma „All Quiet on the Eastern Esplanade“, konačno dolaze na svoje. Mimo nekritične fan baze koja je od prosječnog autora pokušala raditi legitimnog nasljednika Gallagherovih, a gitar padronea Carla Barrata mu sidekicka vrijednog onog Smith ili Stone Roses tandema, „Shiver“ (nema veze s istoimenom stvari Coldplaya) je moguće jedan od najboljih potpisa njihove diskografije in general.



Uz iskusnjački odustanak od tjeranja s očekivanjima kako bi trebali zvučati i podsjećati na sebe s najhvaljenija prva dva albuma, Pete Doherty kao noćnomorna verzija Alexa iz Arctic Monkeysa isporučuje zrelu i melodijski slojevitu stvar s prizvucima apsolutnog kuženja pop melodioznosti kako su to Ray Davies i Paul Weller kužili. Reference su prvoklasne i pjesma je. A videospotni groteskni sprovod u sepia atmosferi samo podebljava dojam kako opetovanje stvari radi u njenu korist.

8/10

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime