Onog trena kad su odlučili odbaciti rap odijela i proširiti glazbeni portfolio Elemental su, prateći role model TBF-a, postali daleko najzanimljiviji crossover izvođači domaćeg segmenta originalno rap scene. Osobito u vrijeme dominacije nekih novih trapavih trap klinaca koji su zamijenili formu sadržajem pa pokušali nedostatak stila nadomjestiti autotuneom i ostalim efektima.
Od pionira i zagrebačake rap scene preko prebacivanja putem “Romantike” u mainstream scene i prijevoda s old school matrica u organski rock rap bend i uvjetno rečeno, tuzemne The Rootse, Elemental su što više odskaču od zadanih očekivanja postizali to melodičnije rezultate. Nova stvar ih traži u rubno ska pop aranžmanu te kao i u jednom od sjajnih prednika prije par godina “Hej sanjalice”. Upravo ta različitost i dominacija Remičinog sada potpuno pjevnog vokala i Shotovih backova ih čini toliko catchy. Praćeni smooth ritam sekcijom i rasviranim instrumentalistima s rapom održavaju neku daljinsku rodbinsku vezu tek Shotovim rap dionicama, dok sve drugo nema više veze sa stilom kojim su počinjali karijeru.
Upravo kao i na “B strani” singla, pjesmi “Usta na usta” koja po sličnom modelu samo potvrđuju kako je novi pop rock Elemental jedan od onih stilskih transfera koji su odigrani rijetko smisleno i bez spuštanja kvalitativnih ljestvica. Video spot za elementalno dozivanje ljubavi je uz Doringov potpis jednostavna balon koreografija benda koji izvodi stvar u osmjesima iza kojih stoji iskustvo guštanja u malim stvarima i bojama. Elemental koji je pokušavao mijenjati prirodu i komentirati društvo zemlje, u kojoj se nalazi, upgradean je u Elemental koji daleko efikasnije poziva na feelgood raščlanjujući međuljudske odnose iz M/Ž perspektiva. Novi album bi sudeći po prve dvije stvari valjalo očekivati kao plesni izgovor i odgovor na sve.
8/10