Hus s novim pjevačem nastavlja servirati i servisirati “novom” post Aki glazbom. Na tragu njegova čitanja buntovnosti i odlučnosti u novoj stvari “kulira” i ne daje se nervirati unatoč “nikad goreg vremena”. Za razliku od najubitačnijeg stiha hrvatske old school rock povijesti iz prošle pjesme u kojoj “ništa iz ničeg u nešto pretvara”, u novoj stvari se čak okrznu uz zgodnu konstrukciju “sediranja” te se njegova oštrice kritike doživljavaju poprilično staračko domski, ali su unatoč silne želje poruke bar lišene pretencioznosti.
Istina da razmišlja i dalje interplanetarno i da su mu metafore o bogatima i njihovim bjegovima na Mars otprilike precizne i efektne kao kad Jole spomene nošenje bijele boje, dok instrumentalno i ne pokušava dalje od oprobanih i stereotipnih obrazaca po kojima će gitaristički MOR držati bazu novom pjevaču za još jedan dobar karaoke rock show. U novoj stvari novi pjevač Drvenkar zvuči kao mladi Dado Topić do trena kad mu sugeriraju da ipak malo pusti nazalnost pri refrenu, pjesma zadovoljava standarde rocka 80.-ih. S pozcije urednika većine radio postaja na RH terenu to je još uvijek potentna glazba. Na njihovu žalost, postoji života i mimo sijedih.
6/10