Kad ste otac Lane Del Rey onda je doista sve rješivo. Pa i činjenica da vam se prohtije objaviti vlastiti debitantski album kad zađete u sedamdesete. I pritom, naravno, računati, ne samo na marketinšku podršku svoje višenamjenske kćeri. Uloga i pojava Lane Del Rey u svijetu show bizz stardoma prepunog falših paketića odgovara modelu koji današnjih dana gura Billie Eilish. Daleko je to od “niotkuda” i iza njihova uspjeha stoje fine mašinerije naoko vrlo povučenih i next door roditelja, ali sve te susjedske priče umotane u vješto piarizranje zapravo su samo dio paketića.
Doduše, daleko normalnijeg paketića za showbizz publikum. U slučaju sijedog jahtaša Roba Granta za pijanom i minimalističkom instrumentalnom podlogom za šaptalačke melodije i balade njegove kćeri, nepotistički dio pada u drugi plan. Naime, njen senzualni šapat aranžerski sjeda kamo god je se postavi pa tako i u ovoj minijaturi. Klavir zvuči kao Ludvico Einaudi, a Lana zvuči kao Del Rey. Win win za ljubitelje lahorastih balada. Uz video spot jahtanja koji će, gle čuda, režirati isto Rob Grant tako da se istakne vjetar mu u kosi, novi izvođač u sedamdesetima, nadamo se ne predvodi novi val očeva debitanata poznatih zvijezda u kojima gerijatrija lovi svoje puteve za vječnost i komunicira publikom putem svojih omladina. Sve ostalo je na svom mjestu, a imati Lanu za kćer već je dovoljan put za pop kulturnu vječnost ako se pita 21. stoljeće.
7/10