Četvrtak, 21 ožujka, 2024

Parangall: Elma Burnić: Zemlja- Sugestivan prvijenac iznimne pjevačice

Konačno, to znaju svi koji su ju vidjeli i čuli dok je vješto uskakala u različite žanrove povezane nazivnikom 'filmske glazbe' posvajajući ih svojim sjajnim – uvijek duboko emocionalnim - vokalom



ELMA BURNIĆ

Zemlja

Croatia records

****

“ZEMLJA je glazbeno-lirski kolaž koji odražava moje poglede na život i Planet na kojem živimo, formirane kroz godine i desetljeća… Različiti glazbeni žanrovi – gipsy swing, jazz, country, itd. – odraz su mnogih muzičkih afiniteta i brojnih projekata koji spajaju naizgled nespojivo (poput FilmMusicorkestra), s jedne strane te brojnih životnih tema s druge strane, kao što su: glazba za svu djecu, onu oko nas, ali i onu u nama; stihovi kao utjeha za sve one koji se osjećaju usamljeno i izgubljeno; osvrt na apsurd svijeta u kojem živimo, ali i na introspekciju te prikaz unutarnjih borbi zbog uvjerenja da se najveći ratovi na prvome mjestu odvijaju u svakome od nas…“.

Ovaj uvodni citat kojeg je ponudila Elma Burnić kao okvir svog autorskog albuma prvijenca pogođena je “uputnica” za konzumaciju albuma, ali i njegova točna “dijagnoza”. Jer, školovana arhitektica koja je “batalila” izvorno zanimanje da bi se posvetila isključivo glazbi, i nije mogla snimiti (napisati) drugačiji album. Konačno, to znaju svi koji su ju vidjeli i čuli dok je vješto uskakala u različite žanrove povezane nazivnikom “filmske glazbe” posvajajući ih svojim sjajnim – uvijek duboko emocionalnim – vokalom.

Emocijama natopljen vokal

Uvodna “Zemlja” je tako sročena po svim uzancama gipsy swinga, a “Dvije osobe” – koje slijede za njom – bliska indie folku čiji korijeni sežu do folkom okađene melankolije Nicka Drakea. No, umjesto violončela kao jednog od bitnih elemenata njegove zvučne slike tu su nezaobilazna akustična gitara i lelujava violina. “Put” je logičan stilski i žanrovski srodnik prethodnog broja kojeg bi se moglo nazvati i ovodobnom sfumatoznom folky šansonom: žanrovskim prostorom u kojem Elmin zvonki, sugestivni i emocijama natopljen vokal najviše dolazi do izražaja. “Svjetluca mirno more” je pak lijena osunčana pop tema s upečatljivim gitarskim naglascima i orguljama u podlozi i baš idealna zvučna kulisa za ljetne večeri uz more. “Leptirić” gotovo isposnički minimalistička klavirska balada u kojoj je sve podređeno odličnom vokalu dok “Poklone u boji grlim” uskače u prostor diskretnih country-jazzy stilizacija.

Odlično snalaženje u raznim formama

“Tu sam” je novi ambijentalno rasplinut broj s melodioznim refrenom kao svojevrsni glazbeni rođak akvarelu u kojem se nježno stapaju boje, no s gitarom u ulozi skicioznih crtačkih intervencija. “Svijet lud je” se na prvu doimlje uljezom kao pop broj bržeg tempa, no valja ga prije shvatiti kao svojevrsni kontrapunkt baladnom materijalu koji dominira albumom. Ili kao još jedan dokaz Elminog snalaženja u različitim atmosferama i žanrovima koje je tako dobro pokrila u FilmMusicorkestru. Baš tako valja shvatiti i zaključnu “bendovsku” pop baladu “Ovo nije sve” s naglašenim gitarskim twangom.

Elmin prvijenac najavljen dobro prihvaćenim singlovima  “Ovo nije sve”, “Svjetluca mirno more”, “Leptirić” i “Poklone u boji grlim”, nije pokrio sve njene glazbene strasti. Uostalom, znana je i kao iznimna pjevačica sevdaha – pa novi projekt (s FilmMusicorkestrom ili samostalan) sasvim sigurno slijedi. Zašto ne i neki “live” album s biranim gostima jer, zaboga, njen vokal (moglo bi se reći na pola puta između Jadranke Stojaković i novih indie kantautorica) doista prianja uz svaku (glazbenu) podlogu.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime