Valtere, biti legenda hrvatske glazbe i lik o kojem uvijek spredaju mitove ne samo pripadnici riječkog rocka, nego i nostalgičari za Novim valom. Bude li to katkad više napor ili godi?
Sve što radim, radim za sebe i ne razmišljam o nekoj zvjezdomaniji… Drago mi je da se to nekima sviđa, da su u svemu tome pronašli sebe, da vole, da uživaju u toj vrsti glazbe. Ne tlačim nikoga. Svatko neka misli svojom glavom! Nije to vjera, politika. To je način razmišljanja!
Nakon reunion double bill toura, Vava i pridruženi članovi su mi pričali s oduševljenjem poslije nastupa u Beogradu i Novom Sadu. Što je i kako je Paraf danas?
Kako i svi ostali – u stanju mirovanja. Ali to je normalno za nas, samo faza u onome što jesmo. I kad mirujemo, mi se izražavamo! Objavljeno je vinilno reizdanje prvog albuma u povodu 40. godišnjice izdavanja s dodane četiri pjesme. To je, zapravo, novi album, ima drukčiju dinamiku od originala!
Zbunjivalo je to duplanje reuniona. Jesu li frakcije s Pavicom i Valterom kao front osobama priča kao i sa dva Zabranjena Pušenja ili je sve to jedan veliki prošireni Paraf? Kako to funkcionira otkad je prestanka aktivnog rada i prigodnih okupljanja za obljetnice i reizdanja albuma?
To je prirodan slijed razvoja benda. Njega treba poštivati jer je na ovim prostorima ostavio duboki trag u društvu koji se vidi i dan-danas. Na turneji kojom smo promovirali box-set ‘Sabrana djela 1976.-1987.’ imali smo jedinstvene koncerte na kome su se mogle vidjeti i čuti sve faze benda. Moglo bi se reći: Paraf Big Band. U onoj bazičnoj varijanti Parafa imali smo još tri nastupa, u Ljubljani i Rijeci: Zdrave i ja kao originalni članovi i Vava i Tibljaš kao koncertni članovi. Svirali smo pjesme iz razdoblja do 1980. godine.
Svako društvo ima svoju trulež
Cijeli punk i Novi val je bio pokret protiv mitova i legendi, crpio je dosta iz nihilizma i one search & destroy estetike, a danas se stalno pokušava romantizirati to razdoblje. Je li tada doista bilo takvo divno?
Svirao sam za svoje užitke i nije mi na pamet padala nikakva karijera. Htio sam da i to drugi čuju, pa se možda nađe još koji fanatik. Na početku pokreta koji sam ja unio u naš grad, nije bilo istomišljenika. Ja sam sve to radio iz svog zadovoljstva i nisam se obazirao ni na kog drugog! Hoće li se nekom to svidjeti ili ne, pucao mi je đon! Nisam bio ni pod čijim utjecajem, ni glazbeno, ni tekstualno, ni vizualno. Bio sam svoj! Ali kroz nekoliko mjeseci bilo nas je možda 30-50 momaka i djevojaka! A danas? Ništa se nije promijenilo s „ovom demokracijom“. Dapače, još je za običan narod postalo još gore. Nikad se ne zna, možda jednog dana policija bude na strani naroda. E tada ćemo s veseljem pjevati Narodnu pjesmu!
Čabrijanova fotka s Boom festa ’78. postala je gotovo antologijska, jednako kao i Paula Simonova koja je završila na naslovnici „London Calling“. Kako se snalazite u vrijeme interneta i novih vidova distribucije glazbe. Vinili su kao stari zanati, kazete ni toliko, CD-i su prošlost sve je online. Novi punk? Ili ne?
Uvijek mi se stavlja pod nos to što sam rekao da smo mi svi pankeri, uvijek me to pita onaj koji nema pojma o značenju riječi PUNK! Svako društvo ima svoju trulež. Pank znači trulo! Živimo u trulom društvu. Ponašamo se nečovječno, nehumano i to je trulo! Pa što smo onda mi? Obična trulež! Pankeri svog života! Eto, tako je bilo onda i tako je i sada!
Zanima me etiketiranje Rijeke kao kultnog rockerskog grada – je li se ta slika počela dokidati i gubiti u novom mileniju. Uz dužno poštovanje tradicionalizmu, ali nakon Laufera i Leta 3 kao drugog vala poslije Termita i Vas kao prvog, Rijeka se poslije dokida u smislu nekih velikih bendova?
Riječka scena je još uvijek jaka i nadam se da će ostati takva zauvijek. Ima vrlo kvalitetne bendove, ima svoj zvuk, ima svoja muda! Po meni je vrlo važno da kad čujete neku pjesmu bilo kojeg benda iz Rijeke, osjetit ćete nešto što drugi gradovi, krajevi nemaju. Taj specifični riječki zvuk daje Rijeci osobit pečat.
Osim povremenih reuniona, ima li Paraf ikakvu ideju novog studijskog materijala?
Paraf uvijek ima ideja!
Valter svira kasnije s Mandrilima i Perspektivom, gostuje Crnoj Kronici, a u stankama probi je učitelj u osnovnoj školi. Imaju li klinci s mobitelima ikakav odnos prema legendarnom statusu?
Dugo traju te stanke s obzirom da radim u školi već 38 godina i učim djecu osnovama života, temeljima života! Ako kuća nema temelja, sve se ruši! Smatram da su ti temelji osnova svega u životu. Kasnije, kada se to dijete formira u čovjeka, sjetit će se najviše onih lijepih događaja iz svoga najranijeg školovanja! Sjećat će se svoga učitelja! U svakom budućem društvu ima sve više truleži, pa neka malo ‘mlađi nasljednici’ pjevaju, pišu, slikaju, dižu bunt na bilo koji način, neka pokažu svoje stavove, mišljenje protiv onog što im ne odgovara za normalan život čovjeka. Dolaze nove generacije, ostavit će i one valjda nešto što vrijedi.
U školi radim već 38 godina
Ima li izgleda za novim autorskim materijalima pod svojim imenom? Ili se sve oslanja na bolju prošlost?
Kako mi se bude htjelo, tako će i biti!
A novi bendovi, taj neki post, novo milenijski vibe Rijeke, pogotovo od propasti projekta Europskog grada kulture 2020. Je li danas to tuga ili je ostalo nešto od Rijeke iz Parafske mladosti?
Nažalost, danas nisam sreo neki bend koji bi mogao sličiti nama iz našeg golobradog doba. Možda ih i ima, ali ja sam strašno zauzet i jednostavno ne stignem sve pratiti. No, Rijeka je i ostat će rokerski grad! Ima mnogo bendova za koje mnogi nisu čuli. Svira se po garažama i to je sjajno.
Pratite li nove izvođače iz Rijeke te ima li nakon nekog kraćeg bljeska Diskurza i One Piece Puzzlea išta na tragu jakih mašina i žestokih bendova vrijednih parole i štafete novog punka ili je vrijeme za priznati da je mobitel generacija pokopala punk?
Sviđaju mi se Mandrili, to je odličan bend. A što se punka tiče, punk nije mrtav jer truleži je bilo i bit će je, a svi mi živimo u toj truleži.