MATIJA DEDIĆ
Ladies
Croatia records
****
Album je to koji je mirne duše mogao nositi i naslov ‘Evo Dedića!’. Osim Matije kao sveprisutnog glazbenika (i mahom aranžera), Arsena, prisutnog kao autora dvaju skladbi, tu su i Gabi Novak i Matijina kći Lu kao pjevačice.
Krenimo najprije s ovom potonjom i skladbom ‘Zadnji sati ljeta’. Riječ je o osunčanoj i maznoj pop skladbi taman skrojenoj po mjeri Luinog vokala uz, naravno, jazzy obojene instrumentalne pasaže gitare Davora Doležala i Matijinog klavira.
‘Obiteljske’ skladbe
Gabi je, pak, po tko zna koji put bljesnula u sjajnoj Arsenovoj baladi ‘Otok’ koja je otvorila album; skladbi ozračenoj vonjem Mediterana s Gabinim jazzy vokalizama, Gelinom gitarom i Matijinim klavirom te snenim pozadinskim vokalima. Kao da su baka i unuka htjele pokazati da ‘zabavna’ ili ‘pop’ glazba, ona negdašnja i ova današnja, mogu biti vraški zabavne, zanimljive, vrijedne pažnje i radiofonske eksploatacije.
Zapravo ovim dvama ‘obiteljskim’ skladbama – uostalom kao i cijelim albumom – Matija je još jednom potvrdio da je ne samo sjajan jazz klavirist već i ‘all around’ glazbenik koji je jednako uspješan kad krene u jazzeske improvizacije bilo svojih skladbi ili standarda čitanih vlastitom optikom te, s druge strane, u ‘formatu’ najšire shvaćenog popa. I s Predinom, i kad obrađuje Arsenov i Gabin katalog ili pak Gibonnijevu pjesmaricu.
“Žene su ženstvene, žene su ženstvene” pjevao je Buldožer u antologijskoj ‘Žene i muškarci’ što je, barem sam ja to tako shvatio, jedna od linija vodilja Matijinog projekta ‘Ladies’. Treba li bolji dokaz za to od sfumatozne i emocijama natopljene skladbe ‘Bok’ Sare Renar s čudesnom završnicom u koju je uz sugestivni klavir utkana i potka etnoa. Ili, pak, laganica Gibina ‘Sebi dovoljan’ sa Martinom Majerle uz diskretan bubanj Marka Lazarića, melodiozan bas Henrija Radanovića i Matijin klavir koji se uvlači u sve pore broja poput bisernog dažda. Očekivano ni ostatak albuma nije ništa slabiji.
Matijin ‘ženski’ projekt
Tena Vodopija je u nježnoj ‘Mi’ uz pratnju klavira odradila odličan posao, Marijana Zlopaša dala svoje zgodno čitanje antologijske Arsenove ‘Sve što znaš o meni’ aranžirane kao zavodljiva lijena tena okađena i bossa novom, a Lana Janjanin se dobro snašla u ‘Izmijenila si se Ana’ s drastično drugačijim Matijinim klavirskim čitanjima još jednog klasika vrhunske domaće šlageristike s repertoara Drage Diklića i Arsena Dedića. Tamara Obrovac je očekivano vraški svoja u autorskoj ‘Prez besid’ u savršenoj kolaboraciji s Matijinim klavirom kao i Ivana Husar Mlinac u vlastitoj skladbi ‘Gospodine hvala’.
Uz ‘Nemam te’ Vesne Pisarević, ‘Prva Ljubav te zove’ Marije Husar Divac i ‘Se su ruže povehnule’ Lidije Bajuk riječ je o još jednom broju u kojem odličnoj pjevačici nije trebalo ništa više do Dedićevog klavira. ‘Za tebe’ Gite Hajdarhodžić i Maje Vučić je nastavila taj dobitni niz a ‘Nardis’ – kojem bi pristajala pajtonovska etiketa ‘and now something completely different‘ – s Remi, a uz podršku basiste Radanovića i bubnjeva Dade Marinkovića – donio sjajnu jazz-rock verziju teme Milesa Davisa.
Za kraj je došla ‘Vridilo je’ s Leom Deklevom. Skladbom koja je znana i u Oliverovoj izvedbi i u autorskoj Leinoj izvedbi uz Matiju ponovo se dokazala kao veličanstvena balada. Uz pouku koja vrijedi za cijeli Matijin ‘ženski’ projekt: vridilo je!