Zlatko Gall je za Mixer.hr odabrao 15 najboljih domaćih albuma iz 2020. godine:
1. ALEJUANDRO BUENDIJA – “Škrinja”
(Dallas Records)
E pa – nije baš svako zlo za zlo. Čak ni pandemija korone koja je zavila u crno glazbenu industriju, a glazbenike – ponajviše one s dna komercijalne kace – dovela i onkraj ruba egzistencije. No da nije bilo lockdowna i zamiranja koncertne djelatnosti te da je ovoga ljeta i rane jeseni TBF radio ustaljenim ritmom, sigurno je da svjetlo dana ne bi (još) ugledao album Saše Antića iliti Alejuandra Buendije. TBF “za siromašne”? Neće biti jer za okorjele fanove benda koji žele korak naprijed, no bez paljenja mostova za sobom te za fanove (sjajnih) Sašinih rima album stiže kao blagovijest. Zašto, u najavama albuma veli i sam Saša: “Htio sam realizirati neke muzičke ideje u stilovima u koje nisam dosad ulazio i zadovoljan sam kako je to ispalo. Također na par pjesama sam više nego inače radio na interpretaciji i gađao pravu nijansu emocije.” Pogodio je ravno u srijedu.
Recenziju albuma pročitajte OVDJE:
PARANGALL / ALEJUANDRO BUENDIJA, Škrinja – Najbolji domaći album u korona sezoni
2. J.R. AUGUST – “Live At Hrvatski glazbeni zavod”
(Croatia Records)
Nikola Vranić je svoju tranziciju od dečka iz Zaboka i glazbenika u družini Voodoo Lizzardsa do JR Augusta definitivno zaključio albumom “Live Hrvatski glazbeni zavod”; ne samo jednim od najboljih koncertnih albuma snimljenih u Hrvatskoj već i jednim od najboljih lanjskih domaćih diskografskih projekata. Album naime nije samo živa ekstenzija fascinantnog studijskog “Dangerous Waters” već samosvojan diskografski pothvat koji predstavlja i zlatni rez u Augustovu diskografiju (pa je tu i broj s nastupnog EP-ja “Change Of Season”) i precizno domišljen i realiziran projekt. “Selidba” iz najšire shvaćenog indiea u prostor – zemljopisni i stilski – američkog Juga i uranjanje u primordijalnu močvaru delte Mississippija iz koje su izmilili svi ključni žanrovi suvremene glazbe, za Augusta je bilo poput krštenja. Album za kojeg ni u paklu droga ne biste pomislili da je “made in Croatia” stoga priziva tradiciju najboljih južnjačkih singer-songwritera ili kantautora koji su – poput Toma Waitsa na ranim albumima – posrkali i atmosferu zadimljenih špelunki na rubu grada i naslijeđe bluesa. Možete u skladbama čiji savršeni aranžmani (oplemenjeni puhačima, pozadinskim vokalima i gudačima te obdaren odličnom “južnjačkom” bluesy gitarom) možda pronaći i mrve poetike Randyja Newmana, Boza Scaggsa, Justina Townesa Earlea i bluesmana New Orleansa, no J.R. August je od početka do kraja svoj. I kao sjajan autor i jednako dobar klavirist i pjevač.
3. VALENTINO BOŠKOVIĆ – “Velika praska”
(Nima vode)
Valentino Bošković iliti dvojac Branko Dragičević i Josip Radić nastavljaju svoje čudesno kozmičko putovanje u kojem brački astronaut putuje glazbenom Mliječnom stazom napućenom najrazličitijim žanrovima od “masnog” funka, retro-popa šezdesetih, floydovskom psihodelijom, mediteranskom melodioznošću, karipskim sazvučjima, beatlesovskom melodikom, elementima diska, jazzy-popa Steely Dan, country-ameriucane, elektronske ili latino glazbe… I sve to začinjeno arhaičnim bračkim govorom i zvučnim (dokumentarističkim) umetcima.
4. ELEMENTAL – “Ilica”
(383records)
Činjenica da je svaki novi album Elementala glazbeno sve zahtjevniji, slojevitiji, žanrovski oplemenjen novim elementima, ambicioznije odsviran i produciran podsjeća me na “genezu” TBF-a od izvorne hip-hop/ping-pong Lukyjeve studijske alkemije do zrelosti benda koji je pametno širio glazbene obzore, svirački napredovao, a s druge strane sačuvao izvornost autorske poetike. Možda griješim dušu, no “Ilica” mi je (uz sve poštovanje prethodnicima pa i izvrsnom “Tijelu”) već nakon prvog slušanja i najmiliji i najbolji album Elementala. Zašto? Stoga jer je sačuvao onu izvornu kemiju u sparingovanju Remi i Shota, logično se naslonio na neka opća mjesta njihove autorske poetike (u prvom redu urbanih terma i svjetonazornih konstanti) te još nadahnutije spojio u sraslu cjelinu poslovični žanrovski miks u kojem ima mjesta za hip hop, pop melodije, rock, psihodeličnu ovojnicu, novovalna sazvučja, gitarski “twang” – donedavno retro a danas tako “in”… I još nešto vraški bitno: Elemental gotovo da oživotvoruje otrcanu maksimu eko aktivista “misli globalno djeluj lokalno” pa posvetu Zagrebu i “mikro lokaciji” Ilice podiže na razinu “globalnog”.
Recenziju albuma pročitajte OVDJE:
PARANGALL | Elemental, Ilica – Elementalno super, moj Watsone
5. PAVEL – “Ennui”
(Dallas Records)
“Ovako svijet završava”, kao da zlokobno poručuje Pavel u uvodnom broju albuma – elegičnoj, bogato orkestriranoj, nikad raskošnijoj, temi koja se polako diže i raste poput tijesta u naćvama te, uvodom i finalom svakako dostojnoj filmskog platna. Refren koji ulazi u uho, aranžman i produkcija (uvjeren sam kao i drugamo na albumu debelo nadahnuti Springsteenovim lanjskim izletom prema chamber-popu) idealan je ulaz u veoma dobar album. U novoj postavi Pavel zvuči uvjerljivo baš kao i autorski rukopis Aljoše Šerića. Najkraće rečeno, drugi uzastopni zgoditak vrhunskog pop benda.
Recenziju albuma pročitajte OVDJE:
- JE VEUX – “I Glow” (LAA)
- SUNNYSIDERS – “The Bridges” (Dancing Bear)
- DARKO RUNDEK & EKIPA – “Brisani prostor” (Menart)
- MATIJA DEDIĆ – “Tajna vještina” (Croatia Records)
- DADO MARINKOVIĆ – “My Life” (Croatia Records)
- NIK OROSI – “Introspective (deluxe edition)” (M.I.N.E. Records)
- AFION – “Treći bilbil” (Aquarius Records)
- OGENJ – “Si kak jen” (Dancing Bear)
- THE SPLITTERS – “Izvedi me van” (Croatia Records)
- MAŠINKO – “Danas ću sutra ću” (Dostava zvuka/Dirty Old Label)