RAZNI IZVOĐAČI
Riječki novi val – Antologija
Dallas
*****
Bravo Bojane, bravo Fox, forza Fiume!
Istina, nije riječ o premijeri već reizdanju s novim atraktivnim grafičkim rješenjima (i kartonskoj kutiji) s ranije neobjavljenim fotografijama i knjižicom u kojoj su se našli referentni tekstovi negdašnjih ‘valovaca’ i znanih rockerskih ‘rijekologa’.
No, ‘Riječki novi val – antologija’ dodatkom demo i koncertnih snimaka upitne audiofilske vrijednosti no golemog dokumentarnog značaja uz sjajne tekstove čak i notorne neznalice uvodi u osebujnost najpankerskije hrvatske scene. Jer, kako to veli Velid Đekić, riječ je o pravoj ‘vremenskoj kapsuli’.
Riječki punk je bio – fenomen
Vjernici bi rekli: nedokučivi su putevi Gospodnji no, zapravo, pokazalo se da je riječki glazbeni slučaj bio isti kao i onaj ljubljanski. S jedne strane drugorazredno estradno cupkanje i braća Avsenik a s druge strane Pankrti, Ljubljanski psi, Berlinski zid… bili su odraz ‘raspolućene Ljubljane’ dok je anemični MIK naličje dobio u Termitima, Parafima, Mrtvom kanalu, Gradu, Ogledalima, Kaosu pa i u novovalnoj Xeniji, Cacadoo Looku, dvojcu Denis & Denis te – na kraju balade – Lauferu i Letu 3. Kako drugačije od Splita u kojem su se mnogi rokerski i punkerski snovi te novi valovi razbili na estradnoj hridi megakomercijalnog Splitskog festivala.
Riječki punk je bio – ajmo tako reći – fenomen. Konačno on je, za razliku od ljubljanskog koji je ipak imao značajniju institucionalnu podršku omladinskih organizacija i izdavača (ŠKUC) te moćnijih medija (Mladina, Radio študent) bio, kako to lucidno zaključuje Aldo Milohnić, ‘čisti grass-roots’. Doduše, uživao je podršku ‘Vala’ a kasnije i mladih snaga u ‘Novom listu’ a i Radio Rijeka je imala glazbene programe koji su omogućili radiofonsku eksploataciju no Rijeka nije bila republički centar poput Ljubljane. Točnije, bila je bez ‘svoje’ diskografske kuće (sve do pojave Foxovog Dallasa) i televizije. No, kad se nije moglo doći do Jugotona i Suzyja moglo se dobaciti do (jednako udaljene) Ljubljane pa su se na kompilaciji ‘Novi punk val 78 – 80’ (ZKP RTV Ljubljana) iz 1981. koju je složio ljubljanski kritičar i promotor punka Igor Vidmar kao reprezentativan presjek hrvatskih i slovenskih punk i novovalnih bendova, osim Pankrta, Buldoga, Berlinskog zida i Grupe 92 našle i snimke Parafa, Termita, Problema te zagrebačkog Prljavog kazališta.
Značaj punka u širenju autonomnog javnog djelovanja
U ogledu ‘Spori in spopadi druge Slovenije’ Gregor Tomc piše: “U državi u kojoj je tako malo prostora predviđenoga za sistemski nepredviđeno i nepredvidljivo, vidim značaj punka u širenju autonomnog javnog djelovanja za slobodno djelovanje i stvaranje”.
Riječ je, veli Tomc, o djelovanju i stvaranju koje se javlja mimo države i njenih transmisijskih institucija i koji osnažuje civilno društvo.
“Punk (naime) širi prostor autonomnog djelovanja za svoje pripadnike. Naglasak nije na izgradnji pravednijeg društva, niti na većoj stvarnoj slobodi. Ne pokušava djelovati kroz postojeće državne institucije, ne kritizira postojeće s pogledom na vladajuće vizije budućnosti, ne konfrontira (proklamirane – op-Z.G.) ideje sa stvarnošću – kako je to započelo sa studentskim pokretom. Za razliku od drugih, recimo revizionističkih pokreta, punk nije ni državotvoran (…)”
Riječ Gregora Tomca uglednog sociologa, aktiviste i utemeljitelja Pankrta, upiru prstom u prostor u kojem su punkerski ‘bunt’ odnosno alternativna djelatnost (u granicama dozvoljenoga) bili mogući.
Punk i novi val Rijeci su dali trajni pečat prijestolnice rokerske alternative
Punkerska Rijeka je tako imala svojeg medijskog saveznika u omladinskim glasilima koji su kao i drugamo u Hrvatskoj djelovali u okviru ‘dozvoljenoga’ držeći se stare pouke da valja balansirati ‘na ivici’ kako se ne bi dospjelo ‘u maricu’. Potom utemeljila je pravu gerilsku (partizansku) alternativnu koncertnu scenu s nastupima od improviziranih pozornica, hotelskih terasa, mjesnih zajednica i društvenih prostorija do Circola i Palacha.
Na njoj se tijekom deset burnih godina iznjedrila čudesna scena čiji se trag osjeća i danas. Istina, kroničar riječkog rocka Velid Đekić, precizno je dokumentirao začinjavce riječkog rocka još od ranih šezdesetih, no punk i novi val Rijeci su dali trajni pečat prijestolnice (ne samo) rokerske alternative (uzgred, na sličnom tragu se to koncem osamdesetih dogodilo i s ‘rokerskim’ Vinkovcima).
“Pogledamo li unazad kroz sedamdeset snimaka riječkog punka i novog vala, možemo osjetiti potres koji je brzo i naglo, u jednoj generaciji, promijenio pogled na štošta, žestoko i toplo ofarbao grad, napisao mnoge naše priče”, zapisao je u bookletu izdanja Goran Lisica Fox.
Kako točno! Jer, ‘Riječki novi val’ nije cendravi spomenik mitiziranoj boljoj prošlosti. On je naprosto sjajan dokument koji daje odgovor na pitanje zašto je Rijeka, i danas, u suštini ‘totalno drugačija od drugih’.