“She Ka Ra” (LP)
Intek Music
*****
Kad sam se prije pedesetak (i kusur) godina napalio na krautrock, protagoniste Canterbury scene a nakon Milesovog ‘Bitches Brew’ i na jazz-rock fusion, album i projekt She Ka Ra bi me naprosto oborio s nogu. U međuvremenu su moje diskofilske strasti i žanrovske sklonosti kretale najrazličitijim stazama; od ECM-ovog jazza, soula, prljavog južnjačkog rhythm and bluesa, funka, prog-rocka, country-rocka, art-rocka pa do power popa, punka, novovalnih sazvučja…
Oduševljenje i nakon niza godina
No i toliko godina poslije album/projekt She Ka Ra me baš razgalio (ipak sam ja Gall!) i vraški obradovao. Ne kao podsjetnik na ‘grješnu’ mladost i omiljene već pola stoljeća stare albume, već kao sjajan projekt u slavu i radosti skupnog muziciranja kao produkta ad hoc improvizacije. Uzgred: za improvizirajuće sessione vrijedi isto pravilo kao i ona stara (naizgled banalna) doskočica o kiparima koja veli: ako nevježi dadneš lijepi komad mramora iza njega će ostati tek hrpa šljunka, a iza pravog umjetnika – umjetničko djelo.
Sa – kao u doba prog-rocka i uzleta LP-ja kao ultimativnog formata – po jednom skladbom na svakoj strani vinilnog albuma, ‘She Ka Ra’ je album koji vrišti o svojim nekomercijalnim nakanama taman po mjeri izdavača Intek Music. No jednako tako – od početka do kraja – veli da je zamišljen i odrađen kao ‘artistički’ projekt. Ovo ‘artistički’ naravno nije pejorativna odrednica kakva se obično (uvijek s navodnicima) lijepi za pretenciozne projekte glazbenog ego-tripa već, prije i poslije svega, o želji da se jedan spontani session na kojem se dogodila čudesna kemija između Valerije Nikolovske, Viktora Lipića i Mila Stavrosa pretoči u samosvojni i diskografski projekt.
Emocionalna uvjerljivost
I sedamnaestominutna ‘So Many Faces’ koja je zauzela A stranu sa izvornom snimkom trija kao i ‘Try To Forget’ na drugoj strani albuma u kojoj su se triju pridružili gitarist Davor Doležal i flautist Ivan Bonačić, stoga ispovijedaju istu razinu emocionalne uvjerljivosti tako tipične za uspjele ad hoc sessione temeljene na trenutnom nadahnuću.
Također – što je posebno važno – savršeno snalaženje u žanrovskim nišama u kojima se formalno može prepoznati i naslijeđe (iskustvo) soula, funka, ambijentalnog fusiona, semplerske poetike devedesetih, jazz rocka, hip hopa… kojima su sjajna kopča (pa čak i lijepak koji sve krhotine spaja u organsku cjelinu) onaj dobro znan onozemaljski vokal Valerije Nikolovske, ali i pametno odabrani Milovi semplovi.
Album ‘She Ka Ra’ nije divlja šikara u kojoj se različite biljne vrste očajnički bore za malo sunca i života već projekt glazbenika koji (i) nesputani ikakvim stilsko/žanrovskim pregradama i ‘konceptom’ izvrsno komuniciraju tvoreći naizgled razbarušeni, no savršen sklad vrhunske glazbene improvizacije.