Utorak, 23 svibnja, 2023

Parangall: Paul Simon – Nakon svih tih godina i dalje moćan i svoj

Simon je već ranije najavio da više neće snimati i objavljivati albume pa bi se 'Seven Psalms' moglo shvatiti kao zaključna točka na njegovu fascinantnu diskografiju. I onu s Artom Garfunkelom i samostalnu

PAUL SIMON

Seven Psalms

Legacy

****



U slučaju Paula Simona nije to bio “mokri san” već san koji je nosio poruku: moraš snimiti album naslovljen sedam psalma. Nadahnuća su, veli, dolazila u snovima i materijalizirana tekstovima koje je zapisivao između tri i četiri sata ujutro. “Seven Psalms” i jeste i nije album u klasičnom smislu riječi. Njegova minutaža je skromna.

Za razliku od današnjih dugih trajanja albuma, njegove 33 minute su na tragu negdašnjih formata ili “nabildanih” EP-jeva, no budući da je riječ o konceptualnom (konceptom zaokruženom) projektu bez pjesama koje se mogu cijediti jedna po jedna za radijsku eksploataciju, već su stopljeni u jednu dugačku temu, kao da su izdanak promišljanja prog rockera sedamdesetih.

Promišljanje o životu

Prilično očekivano za glazbenika koji je prevalio osamdesetu, album se bavi promišljanjem o svom životu – spominjući i neke krive poteze, ali i sretnu ljubav koju je pronašao –  o smrti  i mogućnostima njegovog nastavka poslije smrti. U što – veli – iskreno sumnja, mada dopušta i tu mogućnost. No sve te “velike teme” su obrađene bez imalo patetike te s vječnim upitnikom iznad glave kad se govori o religiji.

Unatoč crkvenim zvonima kojima počinje i završava album, biblijskim referencama (psalmom) u uvodnom broju “The Lord” te gotovo “nabožnim” litugijskim harmama u zaključnoj “Amen”. Jer Simonov Bog o kojem govori može biti i oličenje dobra, ali i – budući da je sveprisutan i tvorac svega – uzročnik zla koja zadese čovječanstvo. Paul Simon je očito zadrža svoj stav uvjerenog agnostika.

Što nas očekuje u budućnosti?

Glazba je očekivano “isposnička” mahom sa Simonovom akustičnom gitarom, možda čak na pola puta između klasične glazbe i jazza. Potom, osim uvjetno rečeno bluesy broja “My Professional Opinion” riječ je o skladbama koje ne nose nikakvu žanrovsko/stilsku etiketu.

Simon je već ranije najavio da više neće snimati i objavljivati albume pa bi se “Seven Psalms” moglo shvatiti kao zaključna točka na njegovu fascinantnu diskografiju. I onu s Artom Garfunkelom i samostalnu. No budući da je još uvijek u formi te alive and kicking možda se u dogledno vrijeme pojavi još štogod. Sudeći po “Seven Psalms” bila bi to sigurno dobra vijest.

Pročitajte još...

Parangall / Brain Holidays: Reggae im je mila majka – Jamaican Connection

Najbolji i najzreliji projekt Brain Holidaysa (koji ujedno pokazuje da je izvorna vizija lidera benda Marka Gaćine bila vraški točna) mirne duše može pod ruku s bilo kojim aktualnim albumom globalne reggaeom nadahnute produkcije

PARANGALL / ALEJUANDRO BUENDIJA, Škrinja – Najbolji domaći album u korona sezoni

Da nije bilo lockdowna i zamiranja koncertne djelatnosti te da je ovoga ljeta i rane jeseni TBF radio ustaljenim ritmom, sigurno je da svjetlo dana ne bi (još) ugledao album Saše Antića iliti Alejandra Buendije. ... za okorjele fanove benda koji žele korak naprijed no bez paljenja mostova za sobom te za fanove (sjajnih) Sašinih rima album stiže kao blagovijest

Parangall / Benston, Sad sam tu – izvrsni galop svemirskih kauboja

Zaključna 'Vrijeme je stalo' je rutinski skockana laganica slabija od vrtoglavo visokog prosjeka ostatka albuma no, kvragu, nimalo ne umanjuje zaključno ocjenu projekta Benston: odlično! I – dobro došli!

EKSKLUZIVNO: Parangall / Gibonni ‘U po ure’ – Po ure bravure

Pet skladbi s 'U po ure' – koliko i traje album – novi su Gibonnijev zgoditak te ga po tko zna koji put cementiraju kao jednog od perjanika hrvatskog (pa ma što to značilo) rock mainstreama, a Nikšu Bratoša kao idealnog, rekao bih i nezamjenjivog, partnera i u studiju i na sceni

Povezano

Povodom otvorenja zagrebačkog Muzeja novog vala: Zvečka – kultna novovalna jazbina

Zvečka je odavno odsvirala svoje sažvakana raljama privatizacije i urušavanja negdašnjih socijalističkih ugostiteljskih lanaca. Nestalo je – još prije nje same – i okruženje koje ju je pretvorilo u "fenomen". Odavno već nema ni Poleta ni novog vala', a ni naivnog vjerovanja da smo – makar nagurani uz pločnik Massarykove - bili dio nekog urbanog utopijskog 'boljeg svijeta'

Kuhača i telecaster: Glazba i gastronomija iz engleskog puba

Pub rock je kao žanr definiran u Londonu polovinom sedamdesetih kao svojevrsni odgovor i pompoznosti prog-rocka i flambojantnosti glama. Donosimo 4 top recepta gastro pub scene

Kuhača i telecaster: Naranče i mandarine – Nije Kristina, al’ je mandarina

Naranče i mandarine koje su u kontinentalnoj Europi stoljećima bile pojam nedostižnog luksuza, obilato su zastupljene i u gastronomiji. Postoje stotine recepata za deserte u kojima naranča i mandarina igraju glavnu ulogu, no tu je i nemali broj slasnih slanih jela. Poput itekako poznate patke s narančom

Iz zone sumraka: Parni valjak – pustimo ih da traju

Parni valjak ima dvije važne osobine koje Hrvati (a ni u susjedstvu nije drugačije) ne podnose: uspješnost i dugovječnost. Jer, za svakog luzera ili samozvanog 'alternativca' kojemu – kazat će - 'nije do komercijale', svaki se tuđi uspjeh doživljava kao vlastiti neuspjeh, a nečija dugovječna karijera, uz pripadajuće teorije zavjere, koristi kao alibi za nedostatak vlastitog talenta, marljivosti, vizije...

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime