J. R. AUGUST
Still Waters
Croatia records
*****
John Raven (J.R.) August iliti Nikola Vranić je to uradio još jednom: snimio sjajan album koji se kao i prethodnici otima bilo kakvoj kategorizaciji i okvirima domaće produkcije. Jer nazvali “Still Waters” čudesnim “nabožnim” pasijskim projektom koji u zapećak gura sve one tra-la-la pseudoreligijske pjesmuljke koji se najuže vežu uz žanr “duhovne pjesme” ili naprosto albumom koji i bez etikete stoji kao savršeno realiziran glazbeni projekt, “Still Waters” može dobiti samo jednu ocjenu: savršeno!
“Dealing With The Pain” tako otvara uznosita tema s klavirom u prvom planu uz bogate slojeve koji tvore koprenastu zvučnu tapiseriju kao podlogu za Augustov emocijama natopljen vokal. Liturgijski ugođaj je još izraženiji u sljedećoj “I Forgive Her” začinjene i ambijentalnim šumom vode uz ponavljanje glavne teme prije nego li se ona razastre u panoramskoj širini uz čudesne dvoglase s falsettom i zvučnu sliku kakvu bi rado potpisali i David Fridmann i Mercury Rev u vrijeme “The Dark Is Rising”.
‘Do it yourself’ projekt genijalnog autora
No, J. R. August nije tražio pomoć raskošnih orkestracija ni gostiju u studiju jer je “Still Waters” od početka do kraja “do it yourself” projekt genijalnog autora nastao u kućnim (preciznije sobnim!) uvjetima vlastitog studija bez ijednog živog instrumenta. Dakako, ne računaju li se jedino “gostovanje” brata Alena koji je u “Divine Intervention” odsvirao akustičnu slide gitaru te suradnja sa starim suradnikom i s koproducentom Draženom Završkim.
“Goddess Of The Flame” od početka ima snagu epskog bogatog orkestriranog broja, no “čvršće” je strukture rock balade pa je ne bi bilo teško zamisliti i u formatu rock banda na pola putra između prog-rocka i psihodelije. Instrumental “Hope” je, pak , čisto minimalističko remek-djelo s dominantnim klavirom i atmosferom koja priziva tmuste oblake kroz koje se (ipak) promalja pokoja zraka svjetla. Vrhunski je to komad Augustovog glazbenog “slikopisa”! “Divine Intervension” bi mogla u uvodu proći i kao bliski rođak i McCartneyevih laganica i onih znanih prvih taktova u “Bohemian Rhapsody”, no uz sjajan refren i glazbu koja vuče i u smjeru pop-simfonija Briana Wilsona. Uz raskošna višeglasja i (a la Gilmour) akcente Alenove slide gitare.
“Deepest Oceans Of My Mind” otvaraju mračni tonovi klavira i vokal da bi se potom skladba razvila u dramatičan moćni broj s “ispovjednim” tekstom uz prispodobu o slijepcu pored zdravih očiju koji progleda tek kad ugleda križeve na brežuljicima Kalvarije. Uz zazivanje onih znanih Kristovih riječi i obraćanja Ocu da mu pomogne nadvladati bol. “Deepest Oceans Of My Mind” je točka na kojoj se album simbolično prelama pa svi prethodni brojevi dobivaju konkretno značenje: propitkivanje vlastite vjere uz dvojbe i razočarenja, trenutke ushita i tonjenje u ništavilo.
Vječna priča o ljubavi
“Već zadnjih 10-ak godina želim ispričati najpoznatiju priču svih vremena kroz prizmu vremena u kojem živim i uspio sam to tek sad, s ovim albumom, tako da je tema ovog albuma 2022. godina. Nažalost, vremena u kojima živimo odišu negativnim, odvojeni smo, izolirani, nepovjerljivi jedni prema drugima, fake news, anksioznost i depresija naša su svakodnevnica, a sada je tu i rat“, kaže J.R.August. A “najpoznatija priča svih vremena” je naravno duhovna pasijska o čemu simbolično, osim tekstova albuma, govori i uskrsno vrijeme službene objave albuma.
No – posebice u njegovom prvom dijelu – mogla bi biti i “svjetovna”: vječna priča o ljubavi (i prema Bogu i bližnjemu) kao pokretačkoj sili života. Naravno teško je ne uočiti i znakovitu Augustu tako milu metaforu vode koja se i ovaj put od naslova do tekstova provlači kroz njegov opus. Jer ona, kako se veli, nije samo simbol života, čistoće i plodnosti već i simbol Boga koji je – u to J. R. duboko vjeruje – baš poput vode. Točnije “ogroman i misteriozan poput oceana, gasitelj žeđi poput izvora, nositelj života poput rijeke“. A J. R. August ovu nepotrošenu metaforu – kao i sve biblijske reference u tekstovima – koristi nadahnuto, mudro i vješto poput Boba Dylana.
“Rebuild My Ruins” se logično naslanja na prethodni (zapravo krucijalni) broj kao još jedna veličanstvena dramatična balada goleme snage i emocionalnosti što se istim intenzitetom nastavlja i u “Release Me From My Sin”. Kako se razvija pasijska glazbena priča raste i njen dramatski naboj ali i snaga vokala (baš kao i snaga vjere) u sjajnoj temi ovodobnog gospela (koji ne zaboravlja stare pouke žanra). Zaključna “Lonely” s liturgijskim vokalima i klavirom u uvodu veličanstveno je finale albuma u kojem bez obzira bili vjernik, ateist ili agnostik, možete osjetiti duboku duhovnost njegovog tvorca i univerzalnost uglazbljenih poruka. Stoga, sretan vam Uskrs ili, ako do njega ne držite, sretno slušanje još jednog remek djela J. R. Augusta.