Ne, neće stati na četvorki niti izjednačavanju rekorda notornog bosanskog Dine Merlina u dokazivanju kako patetika i glazbeni patos lako dolazi do i prolazi kod šire narodne mase kojoj glazbeno promišljanje, estetika i gradacija ukusa ne ide puno dalje od one koja podražava najprimarnije slušne stanice. I neće se s pravom moći pohvaliti kako je rasprodala četiri koncerta zagrebačke Arene, već će pametno sjesti, otpuhnuti, nabrojiti do pet i reći, ok, ajmo dalje.
Zašto ne iskoristiti trenutak, medijski hype i očiti tržišni potencijal da se kroz prosinačke koncerte zapečati apsolutnom koncertnom vladaricom godine? I dok će njeni overhypeani sunarodnjaci dvojac Buč Kesidi slijediti zgodne PR potencijale i bookirati jedan zagrebački klub sedam datuma zaredom te se moći pohvaliti zbrajanjem par tisuća posjetitelja, točnije 3 do 4 cca, pop folk pjevačica Aleksandra Prijović sa svojim mgmt teamom izvrsno je iskalkulirala kako moderno producirani folk s primjesama tursko balkanskih ritmika treba pečatiti moment.
Pop Cooltura: Alex Prijović i narodni kulturni preporod u Hrvata: Kako je folk postao punk
Update medijskih naslova glasi: „Aleksandra Prijović 5 dana zaredom u Zg Areni: Rekord svih vremena, cca 70 000 do 90 000 ljudi u 5 noći“. U slobodnom prijevodu jezikom internet ulice i dosjetki to bi zvučalo cca kao: „To je zvijezda, a ne ti“.
Sociološki i društveni karakter
Na stranu pokušaja objašnjenja medijskog fenomena u prošlim kolumnama njeno gostovanje ima i rubno sociološki i društveni karakter. Naime, u jeku konstantnih povremenih stupidnih zabrana nastupa folk i pop izvođačima srpskih glazbenih korijena po konzervativnim provincijama Hrvatske uključujući sela poput Pule, Karlovca, Splita i inih mjestašca u kojima su gradske strukture odlučile kako nije sigurno dozvoliti ljudima s druge strane noć pjevanja, činjenica ovakve suverene koncertne dominacije žene koju „do jučer nitko nije slušao“, ali ima preko 30 regionalnih hitova svi prekomilijunskih YouTube klik dosega, čini na prostoru pop nekulturnog pomirenja velike pomake.
To kako je preko noći neka urbanima fol no name folk estradna new age Brena postala najveća kulturna pošast scene i predvodnica nove kulturne deevolucije je potencijalno vrlo bitan podatak. Jer njeno gostovanje čini više na pseudokulturnom po(d)vezivanju susjeda i komšija bez nekih osobitih glazbenih pomasti i pretenzija više nego svako politiziranje s vrha ili bilo koje druge sportske animozitetne priredbe i natjecanja s viškom adrenalina iz potpuno krivih razloga.
Nikome do sada ovo nije uspjelo
Njene koncerte treba sagledati kao edukativne i praktične nastavne sate glazbenog, bez ironije. I kao demonstraciju glazbene moći trenutka jedne turbo folk/Balkan pop pjevačice i nemoći svih njenih potencijalnih nekolegijalnih kolega koji su u kuloarima i daleko od svih da ih se ne čuje, kroz zube spominjali dotičnoj krvna zrnca. Nek’ se požderu od zavisti tuzemne “zvijezde”. Bolje nje pet večeri nego Bareta pet minuta. Pet puta je pet puta, ma koliko urbani zagrizli usne pa odšutjeli o tome. Baš suprotno, njen koncertni trijumf valja razglasiti na sva zvona i slijediti primjer te se zamisliti, kako i zašto ona to može, a svi drugi prednici i prednice ne.
Odgovor će iznenaditi samo ignorante. A oni drugi mogu samo pljesnuti i reći bravo Alex, sjedi 5.