Ako je Zagreb posljednjih godina bio grad u potrazi za glazbenim identitetom koji spaja prošlost i sadašnjost, onda je Arenom, kao najvećom koncertnom pozornicom, ta potraga uvelike okrunjena folk spektaklima Lijepe Brijene. Ove godine, urbana kafana Lepe Brene repetirala je lanjski vrhunac svoje snahe Alex Prijović: pet uzastopnih koncerata jedne od najprepoznatljivijih glazbenih ikona bivše Jugoslavije na kojima su publika i izvođačica stvorili atmosferu koja balansira između glamura, nostalgije i katarze.
Pet dana zaredom
Za razliku od prošlogodišnje dominacije Aleksandre Prijović, koja je pokazala kako nova generacija folk pop izvođača bez kompleksa osvaja hrvatski mainstream unatoč svim Stingovima, Gibonnijima, Urbanima i inim ‘kulturnijim’ izvođačima čiju glazbu asocijativno promptno ne vežete apriorno uz birtiju a kojima je uspijevalo bookirati Arenu dan ili dva maximalno zaredom, Fahreta Jahić alias Lepa Brena pečatirala je peticom titulu vječne balkanske folk kraljice. Pet dana zaredom Arena Zagreb odzvanja hitovima poput ‘Mile voli disko’, ‘Čačak, Čačak’, ‘Dama iz Londona’, ‘Jugoslovenka’, ‘Čik pogodi’, dok se generacije od 16 do 76 sjedinjuju u euforičnom povratku ‘boljoj prošlosti’.
View this post on Instagram
Zašto Brena (još uvijek) može?
Brena je fenomen koji transcendentira glazbu govoreći puno o soundtracku balkanskog mentaliteta. Njezina karijera, simbolika i upečatljiva prisutnost čine je više od izvođačice – ona je pop kulturna istovremeno supkulturna i mainstream institucija ili simbolikom vremena i prostora čiji su zvukovi mnogima sinonimizirali ‘bolje jučer’ u nedostatku kvalitetnijeg danas i ikakve vizije boljeg sutra.
Ono što fascinanira jest kako uspijeva ostati relevantnom unatoč ogromnim promjenama u glazbenoj industriji i društvu. Za razliku od Aleksandre Prijović, čija je mladost i suvremenija folk pop produkcija zvuka osvajala mlađu publiku, Brenini koncerti su poput generacijskog povratka kući i pupčane vrpce između dvaju stoljeća.
Publika sastavljena od tinejdžera koji je znaju kroz roditeljske priče i originalnih fanova iz
osamdesetih dolazi zbog osjećaja pripadnosti i nostalgije. No, nije samo nostalgija faktor punjenja Arene. Ima ponešto i u vrlo niskom stupnju glazbene edukacije publike te patosa kojim folk kraljica već dekadama ponavlja oprobane recepte kod nezahtjevne publike – što manje angažmana mozga i zamaranja kapaciteta slušnog sustava to bolje. The jeftinije the draže. Od stihova do melodija razina je osnovne glazbene škole.
Ono gdje se ne štedi je forma i produkcija koncerta koja je na razini svjetskih pop spektakala: vizuali, rasvjeta, koreografija, Brenina energija koja nije gubila ni djelić snage iz zlatnih dana Slatkog greha, elementi su njene folk fantazije i strategija napada na licemjerni levacki estradni mainstream. Brena produkcijski točno detektira i zna što publika očekuje – hitove koje svi grleno pjevaju pretvarajući ih u soap operetske emo trenutke tijekom kojih se granica između izvođača i publike briše. A suze od ganuća su svako toliko prolivene.
Urbana kafana kao kulturni balkansko mentalitetni fenomen
Ono što Brenu i Priju čini jedinstvenima na zagrebačkoj sceni jest upravo koncept ‘urbane kafane’. To nije samo koncert već događaj na kojem se spajaju glamur i melos, modernost i tradicija, emocije i ples. Publika nije tamo samo da bi gledala, nego da bi sudjelovala, plesala, pjevala i ispuštala kolektivnu emociju.
Kritičari, naravno, često zamjeraju folk izvođačima banalizaciju glazbenog ukusa ili sentimentalizacije prošlosti, ali činjenica je da ova vrsta događaja odražava stvarne potrebe naroda za zabavom, zajedništvom i bezbrižnošću. Dok je Aleksandra Prijović prošle godine postavila rekord kao najmlađa izvođačica koja je uspjela napuniti Arenu, Brenini ovogodišnji koncerti potvrđuju da folk u Zagrebu nije prolazni trend, nego ozbiljna scena.
View this post on Instagram
Uz Prijovićkin rekord, Brena potvrđuje kako generacijski jaz u publici postaje nebitan a urbani džaba kreče – u Arenama je i kafana urbana u točki spoja prošlosti i sadašnjosti čineći je jedinstvenim tek naoko logičkim nonsensom i oksimoronskim spojem nespojivog. Dok se na zapadnoj strani Save bruse novi indie bendovi, a po klubovima Cvjetnog Adventa fuliraju DJ pultovi, na istoku grada Arenu ispunjava melos koji je nikada vladao radijskim eterom, folk je opet in the house. Čineći da se zagrebačka publika umorna od mainstreamaške i nacionalističke estradne pretencioznosti spremna opetovati onaj staronarodno istočnjački vapaj i vamos o čašama lomljenim i rukama krvavim ali brate
‘daj što daš, samo nek’ je dobra zabava’.
Lepa Brena dokazuje ne samo da kultura kafane nije zaboravljena, samo je dobila novi kontekst u dominantnom blueprintu i otisku mentaliteta ideje najmasovnije glazbene ‘zabranjene’ zabave.
Pare, samo pare (na kraju ostaju)
Nimalo nebitno, ticketing za Brenine koncerte je 25 eura za parter, 30 eura za fan pit, 35 za donju tribinu i 28 eura za gornju tribinu. Nude se barski stolovi s uvjetom kupnje minimalno šest ulaznica i 45 eura po osobi. Za mjesto u VIP salonu potrebno je izdvojiti 80, a za VIP ložu 130 eura. Neka je prosjek 35 eura. 35 množite s 15 000 gledatelja suma je 525 000 eura za jedan koncert. Pet puta ponovite istu radnju i svota je 2 625 000 eura. Slovima – dva milijuna i šest stotina dvadeset i pet tisuća eura. U bivšoj valuti čisto radi preglednosti i jasnoće to bi bilo 19,778,062.50 kn. Zeru ispod 20 milijuna kuna. Štuc.
Zbrajajući i oduzimajući okvirne troškove 1 koncerta ostaje po koncertu oko 250 000 eura čiste zarade Breni i njenom management teamu koji su taj dio opet lijepo podijelili. Za pet puta toliko oni će inkasirati – 1 250 000 eura. Milijun i dvije stotine pedeset tisuća eura. Za 5 koncerata rasprodane Arene.
View this post on Instagram
I dok su reflektori ugašeni a stanje mirovanja čeka dane predaha i pauze između dva birtijaška masovna šamara, pitanje koje ostaje mimo visinskih priprema urbanih epizodista jest može li netko drugi treći i peti ponoviti ovaj trijumf ili je urbana kafana rezervirana samo za one sa statusom narodnjačke legende poput Kazališta Jaje Houre Grupe i njegovih uskoro dvije rasprodane i jedne dodane Zg Arene? Ili se čeka predomišljaj pacijenta Đonija Štulića čiji bi potencijalni povratak Azre značio argumente ljubiteljima Bregovića i jam session muzičara okupljenih pod egidom Bijelog Dugmeta koji su pljunuli i zapjevali o njihovim Jugoslavijama. I Plavih Orkestara? Koji kao nisu narodna mužika svi do pobrojenog jednog.
Zanimljiva retorika u svakom slučaju koja je dala odgovor na pitanje kako je narodna muzika u svim njenim istočnjačkim ili zapadnjačkim varijantama jedan od najsigurnijih pečata zabave naroda i narodnosti SFRH. Socijalističke Figurativne Rijepublike Horvatske.Za vrijeme trajanja koje se urbani ljute na Brenu zapravo se ljuteći sami na sebe i vlastitu nemoć.
Fotografija: screenshot youtube