Najbolji su ovi “nekad je bilo bolje”. Slijedi duboki uzdah, dramska pauza, “a ne ovo danas…”. Je. Upravo tako. Vrijeme kad su mogli potegnut’, kad nisu imali pivske trbušine osmi mjesec trudnoće, alkoholni zadah već točno u podne, dve dekade frustracije slobodnim tržištem kapitalizma usranih gaća i desetak godina lažnih predstavljanja na internetima i društvenim mrežama kako su svi potencijalni influenceri.
Nekad je bilo subotom uvečer ideš u disko, danas je subotom uvečer ideš na Facebook. Ili još gore Tik Tok. Kreveljit’ se i sinkronizirat tuđe pjesme pa radit’ grimase. Ahahahaha, kako smiješno. Ako je specijalna škola ili eventualno prva dva razreda osnovne, svakako. Di ste večeras, u Kulušiću? Ne, na Instagramu. A jebeno, čekaj, evo sad ćemo doć’, samo da nas skupi sedmica. Danas ništa tramway, samo uber i dva klika.
Vrijeme novih valova i starih fora
Hopla, vidi ih, ajmeee, kako su sve lijepe, naprćene, ruske, dostupne, s koktelima, svuda po svijetu. Samo ni jedna ne odgovara. Mislim, isposlalo im se 50 poruka u inbox, ali nema čak ni seen. Jesu stvarne? Ma jok, botovi su. Tada ste stajali pet metara iza šanka mjerkajući im sa sigurnih distanci pozadinski sve ono što će poslije pod tušom kupaonice biti vaši offline Red Tubeovi i You Pornovi. Spritz mier majn šaci.
Vrijeme novih valova i starih fora. Vrijeme kad nisu o ženama razmišljali samo s Desankom Šakić, muaaaa – pusa najbolja prijateljica i ljubavi, nego se imalo smisla pohvatat’ s onom malom plavom sestričnom od Senke i Biljanom u vlaku na maturalcu.
Plaža 20. stoljeće
Flashback, plaža 20. stoljeće, divni plani Jadran, kvarnerski dio, malo između Rijeke i Opatije, plaže Kostanj i Bivio. Prolaze lijepe srednjoškolke. Utegnuta tijela, tamne osunčane kože, duge kose, cvike. Fol hodaju po oblacima. Bose. Klinci, slinimo, hoćemo se potrgat’ za ulet, komentiramo naglas da nas čuju. Bacamo glupe fore na koje se one nasmiju ili okrenu glavom kako ste glupi seljačine, pa se zaletimo i pobacamo ih u more i riskiramo život ili dobijemo osmijeh jer cure ne mogu vjerovati kako smo se samo usudili. Iz toga izrastu prve simpatije i jezični poljupci i grudi u dlanovima i ukrudba i slomljena srca.
Pop Cooltura: Što gluplje to bolje, nije do mozga nego do volje
Plaža 21. stoljeće
Fast forward. Plaža 21. stoljeće. Rijeka. Kostrena ili Kantrida. Ili šetnjica podno novodignutog Hiltona. Prolaze lijepe srednjoškolke, klinci poredani po zidiću u kupaćima puše i drkaju po mobitelima niti ne skuže prekrasne cure pred očima. Svajpaju ih lijevo jebote. Strava i užas. Faking budući metrosexualci. Horor grđi od svih nastavaka Petka 13. ili epizoda Generala skupa.
Ljubav nije online ako je već na selu
Ili što je Marquezova ljubav u doba kolere nekad danas je tipkanje u doba koronavirusa. Ručak. Restoran. Nije gužva. Dvoje, mladi par, cca srednje dvadesete, preko puta pogleda gdje sjedim s frendom. Dolaze, sjedaju, naruče. Vade mobitele. Doslovno riječ ne progovore. Dignu pogled jedno prema drugom svakih nekoliko minuta, a onda ni toliko. Kurtoazno se nasmiješe. I nastave drkat’ po mobitelima.
Podsjeća deja vu efekt prije nekoliko godina u Opatiji na Slatini na plaži drugi ljudi ista situacija. On se digne i ode na wc. Ona zvera okolo. Frend i ja je gledamo. Kažem joj preko stolova cca 3 metra razmak – e daj mi broj. Ona ne kuži zašto. Rek’o da ti napišem sms da dignete glave iz mobitela i da se primite za ruke i gledate u oči; jebo vas ljubav online to je fejk to ne postoji, gasi to smeće. Ona se nasmije, da, ahaha.
On se vraća, ona još nasmijana. Ja joj kao dajem signal pogledom, ajde ajde. Ona se smješka ne govori liku “našu tajnu” i stavlja mobitel sa strane. On nešto kao prčka po stroju… ona mu kaže daj pusti. I krenu pričati. I prime se za ruke. Dignem joj palac i kao klimnem. Ona se smješka. Ne znam, možda sutra prekinu, a možda imaju dvoje najdivnije djece na svijetu, super mi je moderno i to hi tech doba, al jebote ljubav nije online ako je već na selu.
I tak…
Offline je pol zdravlja
Ali starci im se tješe njima je ok. Jer nama je bilo bolje :-). Moš’ mislit. Nije bilo bolje, bilo je sporije.
Nekad se nemanje struje zvalo – redukcija. Ljudi bi sjeli i pričali, družili se offline. Ovo kad Zuckerbergu rukne Facebook i Instagram i Whatsapp, na desetak sati bi se zove pad sistema :-). I trebalo bi ga roknuti svaki dan po par sati tako globalno. Kakav predivan odmor bez društva mreža. Refresh full. Offline je pol zdravlja. Ma pola, tri frtalja. Samo je bitno da se ostane u relacijama nekad i sad.
Nekad se plus četrdeset Celzijusa zvalo samo dugo toplo ili vruće ljeto, danas je toplotni udar, crveni alarm, tropske vrućine, afrička država Kroacija, bla. Daj jebote, ono, manje cvilit više disat, više ljubit manje pisat. Aj kvragu, nekad su i dinosaurusi hodali Zagorjem, Istrom, Slavonijom i Dalmacijom, pa više ne hodaju. Nekad je Panonija imala more.
Nekad su Samanthu Fox zvali seks simbolom, a imala je metar i žilet sve skupa s plavom kosom i sise joj nisu visjele. Nekad joj je Talijanka Sabrina Boys Boys Boys bila glavna protukandidatkinja za ispadanje četvorki ili petica iz badekostima. Na njima smo učili kaj točno znače te brojke. Dvojke su ok, stanu u dlan, trojke savršeno po mjeri, četvorke su već dosta velike, a petice vijaju kičmu. Niš od baleta ni atletike. Nekad su Mira Furlan, Neda Arnerić i Ena Begović bile ok s tim da joj ispadnu sise u krupnom planu južnoslavenskog ili horvackog filma.
Pop Cooltura: Nije umro Sean Connery, umire jedno bitno drugačije vrijeme
Danas su toliko puteni da je pitanje bi li Freud preživio i imao za ordinaciju da je kojim slučajem rođen u vrijeme političkih, seksualnih i inih uškopljenosti anno domini 2020. – 2022. 15 cm je nekad bilo prosjek i europski standard, pa se mjerilo od podnožja. Danas je spalo na 13 pa je pola mužjačke kugle odahnulo. A bilo je i onih optimista koji bi Toma Sellecka proglasili markantnim. A ono, ne vidiš mu od brkova, obrva, tepiha oči, samo kužiš da je ta Mesić konfiguracija, prašuma, žbunje, tepih po duši. Čudo jedno kakvih ljudi i navika i estetika. U što su se atenska i rimska poimanja lijepog pretvarala.
Danas na jednu Brenu i Vesnu Zmijanac dobiješ Hurricane
Vrijeme kad je Bora Čorba bio duhovit, Brena preteča folk trapa i seks simbola, a Bregović se spremao za solo karijeru odrađujući praksu u Dugmetu. Vrijeme kad je Đoni bio božanstvo. Za razliku od danas kad ide Branimir Đoni Štulić nizozemskom ulicom. Kasna je večera. Skrene i popiša se na banderu. Nešto ga zapecne. A haaa. To ga boli kurac za fanove koji kleče i nariču Johnny vrati se na stadionsku turneju i cirkus poput Dugmeta. Gleda ga murija. I vele nećemo mu naplatit’ kaznu jer je najveći. I rođendan mu bude neki dan. To je vijest, a ne ti.
Pored toliko važnih sjajnih pažnje vrijednih novih imena koji actually rade a ne drkaju po starim slavama. Johnny je bio. Nekad. Velik. Pet godina. Sve ostalo je mit legenda i višak. Dignut nogu kao i on na početku bila bi jedina točna reakcija. Danas na jednu Brenu i Vesnu Zmijanac dobiješ Hurricane, odmah tri u paketu. Jes s dodatkom silikona i kolagena malo ali pustit, bar se neće sudarati dok se ne raspadnu.
U pedesetima prošlog stoljeća su startali naši preci, u šezdesetima je bio pseudo peace&love s kreditnim karticama staraca koji su im plaćali tripove i plutanje u duginim bojama, u sedamdesetima je bio komunizam at it’s top i Tito je skužio sistem, u osamdesetima je bio Disco & Sweet Metal, u devedesetima je bio rat pa “pretvorba”.
O kojim to jebenim boljim vremenima s nostalgijom u duši i ganućem u srcu i očima stari prdonje pričaju? Od-prostariječ-bite u skokovima i brzinom svjetlosti s tim patetičnim životarenjima u prošlosti i veličanjima vremena kad ste bili potentniji, mlađahniji i svemirskiji i osjećali se važnijima, a ne prepričavali mitove o istom.
Nije nekad bilo bolje, nego ste vi bili mladi i znali ste živjeti. Poslije ste se predali i počeli tražiti opravdanja. Vremena se mijenjaju, ne samo za Dylana. Prilagodi se ili umri. A ako zafali depresije u međuvremenu, logiraj se na društvene mreže i tamo nađi svoje revolucije, izađi na sljedeće izbore. Dotad kombiniraj dnevnike na sva tri TV-a 🙂