Ima taj međuprostor između tebe čitatelju, medija i AI ponude danas sutra. Mjesta kojeg bi Tolkien zvao Međuzemljem, futuristi snovima, a ti čitatelju možeš zvati – ništa. Legitimno je. U moru nefilozofskog dvajsprvostoljetnog nečega koje se nudi, a sadržajno bude manje ni od čega, otvara rupetinu i šahtu za ozbiljnu pop-kulturnu kolumnu koja neće koristiti ironiju i esejistički ton ne bi li razotkrila stanje suvremenog ‘sadržaja’. Čitatelju, čitaj to kao inflaciju forme, prazninu smisla i činjenicu da bi ‘ništa’ često bilo iskrenije, poštenije i dostojnije od onog što danas prolazi kao ‘nešto’. Stoga pop-kulturna kolumna o najprecjenjenijem resursu 21. stoljeća – sadržaju, ne čeka sezonu ni tjedan kiselih krastavaca kad ima stoljeće iste.
Stoljeće algoritamske površnosti
Postoji trenutak kad shvatiš da bi bilo bolje da nema ničega, a to nema veze s nihilizmom, ne. Niti Nietzcheom, ni njegovim teoretskim precima negacije kao stava. Ne zato što je nihilizam seksi, nego zato što je sve drugo ponuđeno u zeitgeistu, poprilično suvišno ili bar deplasirano. Živimo u stoljeću u kojem se sadržaj ne mjeri kvalitetom, nego duljinom trajanja. Petnaest sekundi istine, tri minute laži, osamdeset znakova pažnje. I minutaža standing ovationsa kao novo mjerilo kvalitete. Kao protuponudu TikTokizacija kao planetarni jezik površnosti, Instagramizacija kao filter stvarnosti, YouTube kao video TV crkva bez Boga, a Facebook kao groblje digitalnih oldschool boomerskih sjećanja.
Sadržaj danas više nije ono što imaš za reći, nego što možeš izvesti pred kamerom. I dok se svatko bori za djelić vidljivosti, sve to grčevito video laktarenje postaje jedno veliko ništa. Ali ne ono uzvišeno budističko ‘ništa’, prije sterilno algoritamsko ništa, generirano između sponzoriranog storyja i novog life hacka kako oguliti bananu jednom rukom. Jer, zašto ne biste znali.
U doba kreatora sadržaja, šutnja je luksuz
U životima prije Interneta, ne tako površni dojam je kako su ljudi šutjeli jer su mislili. Točka. Ne nužno jer je šutnja zlato i jer nije pristojno zboriti doklem te nitko niš’ ne pita. Već jer naprosto šutnja čuva glupane razotkrivanja. Danas pričaju jer šutnja ne donosi engagement. Nekad se čekalo inspiraciju, danas se čeka notifikaciju. U moru ‘content creatora’ danas je midage u kojem nema više ni sadržaja ni stvaranja. Ima contenta. Samo contenta. I praznine koju pumpa ‘lajk’ ekonomija.
Zagovarao bih dispoziciju po kojoj je najpoštenije ponuditi ništa. Doslovno, ‘ništa’. Ne kao provokaciju, nego kao oblik poštenja. Negaciju nečega. Naime, ponudom ništa ne obećavate. ‘Ništa’ ne pokušava biti išta više nego što jest. ‘Ništa’ ne traži tvoju pažnju, lajk, klik, scroll, subscribe ili pretplatu. ‘Ništa’ ti ne prodaje sreću, self-help, ‘manifestiranje stvarnosti u pet koraka’. ‘Ništa’ ne laže. Ne manifestira. Ne prodaje maglu. Ne nudi angažman.
Zamislite novi medijski luksuz; ne proizvoditi, ne dijeliti, ne komentirati. Ne sudjelovati. Ne imati mišljenje o svemu, ne reagirati na sve. Jer danas je svaka reakcija dio plana, algoritma koji guta i ono što prezireš. Klikneš da bi ga kritizirao, ali sustav ne razlikuje ironiju od obožavanja. Sve se broji. Sve je sadržaj. Pročitat ćeš kolumnu naslovljenu ništa.
Jesmo li spremni za ‘ništa’?
I šta’š sad?
_______ (čujem li, to jest, čitam li dragi čitatelju nešto, jer ako da, bolje da ne). Pročitaj ‘Ništa’ i napravi ništa. Za promjenu.
‘Ništa’ nije manjak. Nije čišćenje, niti prosvjed. ‘Ništa’ nije eskapizam. Ni pasivnost. ‘Ništa’ nije ni mogući otpor. ‘Ništa’ nije larpurlartizam. I nije ništa. ‘Ništa’ je posljednji prostor slobode od konstantnog ‘nečega’ u svijetu u kojem svi proizvode. Nije li najsubverzivnije okrenuti pilu naopako, pa ponuditi ne proizvoditi? Alias, u svijetu u kojem svi žele biti viđeni, nije li najhrabrije ne biti. U prijevodu, nestati.
View this post on Instagram
Jer kad se prašina oglasa, filtera i algoritama slegne, kad se posljednji viralni trend potroši, kad se zadnji ‘influencer’ umori od vlastitog odraza, kad nema više ni zip od prepucija Thompislava s Tomaševićem i pripadnicima, Severine, Šuputice, Sedlara, Muska, Trumpa, Putina, Orbana, n-tih čobana, ovijeh onijeh, ne bi li naj odmor bio moment kad ćemo se napokon sjetiti kako izgleda tišina. Offline tišina. Tinitus. Zrikavci. Vjetar. Kiša. Zvuk mora. Zvuk ‘ništa’. I koliko je moćno kad napokon nema – ‘ništa’.
Nema na čemu. Hvala i Vama. Ništa.
Fotografije: Pexels