Beograd bruji. Srbija bruji. Balkan bruji i prati.
Kolone se slijevaju iz svih krajeva Srbije. Od Subotice do Vranja, od Novog Pazara do Zaječara – studenti pune ulice krećući prema glavnom gradu Srbije i zapremninom i volumenom jedinom realnom balkanskom metropolom. Po putu im se priključuju ostali građani. Režimske gnjide maskirane u fejk ninja jaknama pokušavaju podmetati traktore i incidente i rušilački narativ.
Pa da, ruši se država nepotizma i korupcije. Ruši se nomenklatura samozvane aristokracije. Ruši se monarhija i poprilično truli režim jednog deminutiva. I jedinog lika koji je okaljao prvu referencu na sarajevskog Vučka.
View this post on Instagram
Njihovi koraci odjekuju gradovima i magistralama kao bubnjevi i topot promjene, želje za
promjenom. Drugačijim, boljim. Bez nasilja, bez rušenja, bez pretjerane pirotehnike i bakljada bengalki, ali s jasnim zahtjevima: kraj korupcije, kraj medijskog mraka, kraj jednog čovjeka koji godinama misli da je država.
‘Pumpaj’ je poklič neke nove srpske i balkanske ulice, novog narativa i pop kulture
Od transparenata do hashtagova i memeova s društvenih mreža, imamo čast biti dijelom vremena u kojem narod, za razliku od režimskih TV-ova i komercijalnih downdropanja kriterija, produciraju prvi stvarno važan reality show Balkana. Na stranu sve Zadruge i Gospodini Savršeni i ostali catchphrases momenti.
Na stranu to što lijepo na fotkama iz dronova izgleda, ovo marširanje je važno. Najvažnije ikad na Balkanu želite li ga vidjet kao marš za mir. I za bolje. I nešutnju. Ovi srpski studenti su vala stvarni kraj jebenog balkanskog rata koji nikad nije bio ratom iole normalnih. I neki novi početak. Next gen i neki novi klinci od koje su valjali naučit svi trunke normalni.
Kao što Idles kažu ‘Kill Em With Kindness’. Nitko protiv kulture i kvalitetnog podjeba nije našao efikasno oružje. A Vučić da vredi išta, nit bi bio deminutiv, nit se rimovao s kurčić. Vukovi napred.
View this post on Instagram
Prosvjedi studenata protiv vlasti Aleksandra Vučića nisu hir ni pomodni pokret, nisu kratkotrajni ispad bijesa, nisu neodlazak jednom u 30 godina u nedjeljni shopping pa prozivanje toga bojkotom i građanskim neposluhom. Nije njihova 15-minutna šutnja samo simbolična. Niti metafora. Već rezultat dugogodišnje akumulacije nepravde, krađe i poniženja. I odrazom generacije koja ne želi šutjeti dok im zemlju pretvaraju u privatnu firmu, a budućnost u iseljeničku vizu.
Gledajući te kolone, ne možeš ne primijetiti razliku između njih i onih koji svakodnevno pune autobuse za Njemačku, Irsku i Kanadu. Ovi klinci ne odlaze – pače ostaju, bore se, traže ono što im pripada. Traže svoje. I znaju da nije pila nikad bila okrenuta naopako jerbo nisu oni ovdje zbog vlasti, vlast je uvijek valjala biti ovdje zbog njih. Logika je brutalno dječje razorna. To su neki novi klinci koji ne žele biti statistika odlazaka, nego scenaristi ostanka.
A njihova revolucije nije revolucija Molotovljevim koktelima, niti kaos koji se lako otpisuje kao ‘strani plaćenici’. Već glas razuma, odlučnosti, prkosa, normalnosti.
Pumpaj Srbijo, vrijeme je!
I što je PR-ovski jednako važno. Trenutna manipulativna vlast im ne može naći vođu da ga diskreditira, jer vođa ne postoji – postoji masa. Postoji generacija koja je odrasla na internetu, koja zna kako laži smrde na daljinu i kako propaganda više ne prolazi kad svatko ima kameru u džepu. I pritom se sjajno zajebava na račun Vu… vi završite, čitatelji. Dotle on pokušava umanjiti značaj ovih prosvjeda, ismijava ih, naziva ih ‘nebitnim’, ali panika se osjeća.
View this post on Instagram
Iz perspektive promatrača generacija klinaca 90-ih, kojima su balkanski ratovi i neumnost otimali mladost ostavljajući gorak okus u ustima koji smo ispirali američkom, britanskom i ex Yu alternativnom indie glazbenom scenom, Tarantinom, Fincherom, filmovima i svim drugim oblicima odvajanja od nuđene realnosti i pristajanja na retorike psića balkanskih ratova, koji su u nedostatku interneta prodavali idiotima i poslušnima svoje ideologije, marš nekih novih klinaca je ultimativni juriš u neku normalniju budućnost.
Ne samo srpsku ni susjedsku. Ljudsku. Kulturnu. Pop kulturnu. Obrazovanu. Onu koja se bori osmijehom i nepristajanjem na prodavače magle.
Stoga pumpaj, Srbijo. Vrijeme je. Odavna je vrijeme. Da je iole kuraža i Hrvati i Bosanci bi itekako naučili. Teretana je otvorena, 24/7. Al’ bez znoja… samo se Instagram, Facebook i Tik orose.