Pod pretpostavkom da ste punoljetni i imate 18 razloga ne tražit odobrenje roditelja ili staratelja za izlazak na izbore kao legitimni aktualni pop kulturni show Eurosong tipa, medijski cirkus posljednjeg mjeseca tekuće godine nužno traži svoj soundtrack ili bar imitacije fanfara. Paradiranje osmero finalista kandidata i kandidatkinja je prepolovljeno na iole smislenih i potentnih četvero, ali bez pretenzija za političkim analizama tko zašto kome čemu ima najviše šansi i potrebe biti predsjednikom, ovdje smo za potrebe showa cirkusantima dali mogućnosti prispajanja s određenom glazbom.
Kombinacija glazbe i politike stvara specifičan soundtrack za ovogodišnje izbore – od rock
‘buntovništva’ preko tamburaške nostalgije pa sve do suvremenih pop i hip-hop nota. Punk je odavna mrtav, a osobito oko ‘afere’ vile i namještaljki s raznih strana političkog spektra. Glazba, kao i politika, ostaje vječno ogledalo društva. Od svih tih kandidata, njihovih paradiranja i medijskih prepucavanja na relacijama ‘ovaj je rekao ovome, ova je rekla ovoj, pa su se komentirali (a komentari su validni kao faking YouTube video reactovi)’, blateći jedni po drugima zbog funkcije koja realno odlučuje samo o njegovoj/njenoj plaći i fotkanju iduće 4 godine – postoji li, zapravo, jedna osoba koja udovoljava spiki da nije manje zlo nego netko fakat dobar za koga biste ruku u vatru. Retorički je.
Politički show ili reality program?
U razgovoru s jednom PR stručnjakinjom koja je uličnim govorom komentirala kandidate,
Milanovskom su PR strategi sugerirali ‘šuti naš dječače plavooki, pametniji si dok šutiš‘. Velika promjena u dosadašnjem pristupu jer nakon svih bedastoća šutnja u njegovom slučaju doista jest zlato. Kekini su uzeli poduzetnika ne nogometaša Nikicu Jelavića za PR-a, bravo za sjajan medijski potez, dogovorit će se muški uskoro za večerom u istravilama prije nego rock zvijezda ode pod nerazjašnjenim okolnostima na vječna lovišta.
Primorac je autentičan kao i Žakov stručnjak za dijetu ne samo jer mu je pogled strašniji od Tajči, dotle je Kiseljak Raspadićka bila fora verbalna prog rock intelektualka, dok se nije udala za onu samodopadnu paunastu karikaturu. Za ostale ni ne znaš kako se prezivaju ni zašto postoje mimo onih koji naplaćuju tickete za lunapark. Onaj bizarni koji se rasplakao je teaser za realty prije nego odu na božićne godišnje i proglase ‘repriza time’.
View this post on Instagram
Postoje li ljudi sa završenom srednjom školom mimo diplome kupljene u Mostaru koji bilo kog od ponuđenih dožive ozbiljno. I kako RTL ili Nova TV producenti, za HTV je jasno zašto i kako nisu, ne odu s licencom – dajte da to emitiramo kao reality show. A pobjednik/pobjednica dobiva ljetovanje mjesec dana u istarskoj vili jednog od kandidata i za oproštajku dobije i koncert ex pankrok zvijezde.
Prilagodili smo osmorici veličanstvenih tracklisting pri čemu svaki kandidat ili kandidatkinja dobivaju pjesmu i izvođača koji simbolično odgovaraju njihovoj političkoj pozadini, osobnosti ili pristupu kampanji. Ovisno o pripadanju ljevici, centru ili desnici pridružili smo odgovarajuće pjesme i izvođače listi kandidata: Miro Bulj, Tomislav Jonjić, Ivana Kekin, Branka Lozo, Zoran Milanović, Dragan Primorac, Marija Selak Raspudić, Niko Tokić Kartelo. Uživajte sa ili bez čepića za uši.
Miro Bulj – ‘Bojna Čavoglave’ (Marko Perković Thompson)
Politički predstavnik autentične lokalne dalmatinske desnice, nerijetko spominje temeljne vrijednosti Domovinskog rata i ističe se neposrednim i ‘narodnim’ pristupom. Thompsonova himna ‘Bojna Čavoglave’ nezaobilazno je vezana uz njegov politički profil i simbolizira Buljevu vezu sa svjetonazorom desnice, ali i dalmatinskom ruralnom scenom. Kamen, stina, milina, materina, sve znate.
Tomislav Jonjić – ‘Vrijeme je da se pomirimo’ (Prljavo kazalište)
Povjesničar i kandidat koji njeguje konzervativni ideološki okvir, Tomislav Jonjić evocira političke ideje tradicije ali i pozive na nacionalno jedinstvo. Pjesma jednog/starijeg od novonastalih dva Prljava kazališta, stvar je iz kasnih 80-ih i simbolično povezuje Jonjićeve ideje s temama pomirenja i povijesne refleksije. Pogledate li malo zornije u albumski tracklisting, nismo uopće sigurni postoji li takva pjesma, ali znajući za pragmatičnost direktora Houra Grupe – ne bi začudilo da će na novom albumu biti i takve.
Ivana Kekin – ‘Danas nema pravde’ (Hladno pivo)
Kandidatkinja socradničke ljevice i prepoznatljivo lice Možemo! ima glazbeni background u obitelji. Njen suprug Mile Kekin već desetljećima secira društvo kroz punk-rock prizmu. Pjesma ‘Danas nema pravde’ odgovara njezinoj ‘šakom o stol’ borbenoj retorici i kritici društvene nepravde. Jednako kao i kod prednika, još nismo sigurni da postoji ali prilikom revivala matičnog benda supruga uslijed nedovoljno komercijalnih karijera obje prepolovljene polovice, Savršenih marginalaca i Mileta, anticipiramo budućnost kako se umjesto povratničkog singla ‘Nikice tko si ti ustvari’ i trap remiksa ‘Bačkizagre stuh pašeja’ ne bi oslanjali samo na sure shotove. Jer pravi revolucionari riskiraju.
Branka Lozo – ‘Škripi đeram’ (Krunoslav Kićo Slabinac)
Kandidatkinja koja se pokušava predstaviti kao osoba koja razumije ruralne i tradicijske vrijednosti, podsjeća na tamburaške klasike poput ‘Škripi đeram’. Pjesma simbolizira nostalgiju, povratak osnovnim vrijednostima i bliskost narodu koju Lozo pokušava ostvariti. Prije njih su i Kićo Slavinac i Zlatko Pejaković otpjevali slavonski klasik.
Zoran Milanović – ‘Treblebass’ (Svadbas)
Aktualni predsjednik ponovno bi mogao ‘posuditi’ hit grupe Svadbas, kao što je to bilo 2019. prilikom tvorničkog slavlja. Pjesma ‘Treblebass’ svojom urbanom partizanštinom i suptilnošću, melodijom i modernim zvukom jelte realno nikoga ne podsjeća na Milanovićev stil – naoko opušten i strateški, ali vrlo strateški postavljen. Problem prava na javno izvođenje i pjesma bez dozvole? Pa to je ionako tipična Milanovićeva ‘sloboda interpretacije’ pravila koja se zaobilazi kad je predsjednički imunitet u pitanju.
Dragan Primorac – ‘Sreća je tamo gdje si ti’ (Oliver Dragojević)
Liječnik i kandidat centra njeguje imidž umjerenosti i pomirljivosti, a Oliverova ‘Sreća je tamo gdje si ti’ predstavlja toplinu, univerzalnu prihvatljivost i onu vrstu smirenosti koja rezonira s Primorčevim pristupom i kampanjom. To što je sve samo PR-izirana mapa nikog zapravo ne zabrinjava kao što nikog istina ne zanima.
Marija Selak Raspudić – ‘Žene vole pametne muškarce’ (Elemental)
Filozofkinja i zastupnica poznata po oštroumnim analizama i nastupima, savršeno odgovara duhu Elementalove pjesme koja, uz dozu ironije, nosi i feminističku poruku, ali nismo sigurni također postoji li mimo istoimene knjige Zlatka Erjavca. Selak Raspudić u politici često naglašava intelektualni autoritet, dok istovremeno probija granice tradicionalnih uloga žena u javnom prostoru predstavljajući sa svojim suprugom Ninom Kekine s centralne desnice.
Niko Tokić Kartelo – ‘Ne daj se Ines’ (Arsen Dedić)/ ‘Ne zovi mama doktora’ (Prljavo Kazalište) / ‘Mama, s razlogom se brineš’ (Termiti)
To je onaj koji se rascmoljio i zvao mamu jer je u jednoj od deluzija zamislio kako će postati predjednik. Kao politički autsajder i samoproglašeni kandidat ‘iz naroda’ budi emocije i potrebu za romantičnim idealizmom. Pjesma Arsena Dedića ‘Ne daj se Ines’ reflektira i patinu prošlih vremena i borbu protiv opće rezignacije, što često karakterizira kampanje političkih marginalaca, ali imaju jedno od dva Prljava Kazališta puno prigodniju, onu kad mama ne zove doktora i onu Termita o mami koja se s razlogom brine. Zašto, odgovorite si sami.
Kako bilo, Milanović i Primorac idu u drugi krug tako da ćemo do proglašenja novog predsjednika morati pričekati još 14 dana.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube