Subota, 23 ožujka, 2024

Pop Cooltura: Šifra: Jelena Veljača 

Prije nego se drugi put popišate na bilo koju šifru Veljača ili doslovnu Veljaču od krvi i mesa... pokušajte samo probati razmisliti i postaviti si zrcalu pitanje – a što sam ono dobroga i konkretno ja učinio ili učinila po tom pitanju. I ne čekajte odgovor

“Just because you’re paranoid, don’t mean they’re not after you…” urlao je Kurt Cobain u destruktivnoj temi ‘Territorial Pissings’ s epskog ‘Neverminda’ kad je htio reći koliko nema izlaza ma što radio i kakvo god opravdanje imao, svjetina će te uvijek doći glave, kad se kritična masa našilji u tvom smjeru.



Bio najhumaniji čovječuljak na svijetu, htio mir i život djece, vrijedan Nobela za humanost. Ili lud, luđi od suicidalnog narkomančine i sarkastičnog hiperemotivca Cobaina samog, opet ćeš dolijati. 

Zadnja linija pristojnosti – više ne vrijedi

Korona godine rade neka bitna brisanja po pitanju opće i pop kulture ophođenja i komunikacije među ljudima. Sve što ste mislili da je zadnja linija obrane i pristojnosti zaštite od tuđeg drugačijeg mišljenja, više ne vrijedi. Ne ovdje i ne u medijskom online prostoru među javnim i nejavnim osobama. Granice su pobrisane. Više ne postoje. 

Naime, osim tužnog ljudskog i društvenog fakta, pop kulturni fakt ovog medijskog prostora je saznanje da je pred nekoliko dana umrla dvogodišnja curica imena Nikol s dva L, ne iz Metessijeve prekrasne pjesme iz perioda Zvijezda. Klik. Prebijali su je njeni roditelji. Po glavi i tijelu. Klik. Umrla je od teških ozljeda nanesenih rukama svojih roditelja. Klik. Koji su korijenski bili Romi slijedno tome ona je bila mala Cigančica i licemjeri će reći da je apsolutno nebitno. Klik.
Apsolutno je nebitno tko su jer mogli su biti i druge narodnosti, nacije, manje nomadskog a više mentalno higijenskog porijekla. Klik. Institucije koje su trebale primijetiti i voditi brigu o zaštiti djece iz takvih nefunkcionalnih obitelji su zakazale. Djelatnici Centara za Socijalni rad. Poimence se točno zna tko. I ravnatelj i stručne osobe koje su trebale ali nisu. Točka. Nije haiku. Fakt je. Klik. 

Zašto je reakcionizam Jelene Veljače uzet na zub?

Njena smrt izazvala je lavinu zastrašujućih prijetnji lynch mase, patetičnih ‘palimo svijeće za dušu malog anđela bit će joj bolje na nebu kad je Bog uzme sebi’ ili pak vrlo ljudskih reakcija i koncentracija emocija i energije tuge i tuge i tuge nad tim i sličnim ali prešućenim događajima koji nisu rezultirali smrću djeteta nego ponavljanjem djela. I šutnjom. Klik. 

Između mišljenja ostalih nebitnih i nepotrebnih susjeda o odnosnom događaju, za mišljenje i reakciju preko društvenih mreža doznali smo i od strane javnih osoba. Koje su si isto, štuc hik, gle čuda, dale za pravo imati mišljenje o događaju koji im je izazvao iskrenu ili fejk suosjećajnu reakciju. Klik. Saznali smo što Maja Šutnut Tarantino misli i kako sklapa online ruke. In Bloom. Nirvana. Nevermind isto. Klik. I što Sjeverina osjeća isto. I Nikolina ex Pišek danas nekako. Sve pametne, poznate, medijski prisutne i vrlo referentne i relevantne žene, majke, kraljice, cure. Klik. No, njihove misli nisu odjeknule niti uzete na zub kao reakcionizam Jelene Veljače. Velike bijele vještice i prezrene prijetnje ugroženom puku kojem ona javna osoba ide jako na vrlo nejavni osobni kurac. Bilo muški bilo ženski. Klik.

Za ljudskost i reagiranje na smrt djeteta treba kompetencija i pečat

Ona se, naime, isto usudila imati mišljenje. I reći da je za zatvor to što se desilo. Jer, ne kao stručnjak, ni kao pravnica, već kao roditelj i homo emoticus, osjetila je da je nešto vrlo trulo u državi ovaj puta ne Danskoj. I da sistem ne funkcionira. To jest funkcionira poput faking samoodržavajućeg jednostaničnog prokariota ili funga, a ka postoji samo zbog sebe. I to je vrlo jasno formulirala biranim riječima.
Od kojih je opet postala glavnom dramom, prijeporom i glavnom medijskom viješću. I metom jednakih prijetnji smrću vojske anonimusa croaticusa nejebusa čije se jednako bitne jednostanične biološke mape kao i sistemske dokidaju u mržnji i pozivu na linč.
Ili je pak uznemirila uzjogunjenje udruge socijalnih radnika koji su se osjetili prozvanim od strane nekompetentne osobe. Jer, eto, za ljudskost i reagiranje na smrt dvogodišnjeg djeteta treba kompetencija i pečat. Ili je dobila čast pažnje i komentiranja od strane probitačnih saborskih pajaca poput Raspadića za kojeg je zabilježeno da dosad nije imao mišljenje samo o posranim pelenama djece kojima je nije mijenjao, ali nije daleko ni od tih vrata. Samo čekajte, naluknut će se. Klik. 

Konkretne izmjene članaka obiteljskih i kaznenih zakona

Kao i u slučaju prethodnog slučaja nasilja premlaćivanja žene u Zadru i bacanja djece kroz balkon prije par godina od strane još jednog hudog i racionalnog dobrog susjeda Hrvata, od jednog Veljačinog Facebook statusa pokrenuta je vrlo konkretna offline inicijativa, udruga, forum, zaklada, kako god formalno pravno registrirali instituciju ‘Spasime’ – koja je nakon povuci-potezanja s Kolindama, Plankovićima, ovima onima, rezultirala vrlo konkretnim izmjenama članaka obiteljskih i kaznenih zakona u smjeru pooštravanja kažnjavanja nasilnika koji mlate žene, djecu i nejačad oko sebe jer to im je komunikacijski i evolucijski maksimum ovog kulturološkog podneblja dozvolio. 

Štogod mislili vi o tome. Napravljeno je nešto. Nešto. N.e.š.t.o. Konkretno. Klik. 

Njoj zamjeraju i mahom javno izgovaraju sapunice i nestručnost. Još uvijek mi nije jasan koji to moment stručnosti trebaš za biti čovjekom u onom neliterarnom i nimalo metaforičkom smislu riječi.
Ali zapravo ono što ih iritira je ona sama. Jer, njene su pobude, ako zagrebeš površinu, zapravo vrlo humane, ljudske, jasne, nedvojbene, izražene vrlo konkretno i zapravo ne ugrožavaju nikoga osim faking vrlo realnih krivaca i uhljeba koji su okrenuli glavu u krivu stranu na smrt malene.

Ali njeni je životni odabiri čine toliko nepodnošljivom i iritantnom…

Jedino Jelena Veljača ima velike plave oke i dugu plavu kosu. I postavlja fotke po Instagramu ili piše statuse po Facebooku koje oni ne ostavljaju. I ima love koju oni nemaju. I artikulirana je. I ima stalno nekog novog dečka, nikako se skrasiti roditi još troje djece nazvati ih Hrvoje, Hrvojka i Hr…a ne, ok, može i Tvrtko. Ali njeni je životni odabiri čine toliko nepodnošljivom i iritantnom, naprosto ne može se prežvakati koj kurac ova bijela kučka sad opet sere i glumi tu neku aktivisticu.
Plus, kako smo toliko mala prćija u kojoj svi sve o svima znaju, iz provjerenih izvora i s tri ‘navodno’ ili bez njih znat će se još nekoliko detalja koji će baciti sjenu na svaku Veljačinu akciju. Jer njeni kritičari znaju da se voli slikati i da samo promovira sebe i da je histerična i neurotična i nije socijalna. Ne, na način kako je njima prihvatljivo. Klik.

Bottom line je – koga boli prekrasni ružičast k…c što vi, oni, bilo tko drugi misli, do trena kad njene ili bilo čije tuđe riječi odjeknu u smjeru da niti jedno dijete više nikad ne završi na aparatu smrskane glave i nakon tri dana borbe za njen život doktori proglase ravnu crtu. Klik.

Ima muda – daleko više nego sva ta svađalačkabratija i sestrinstva

Ni približno poziciji njenog advokata, žena se itekako kvalitetno brani i jasno konstruktivno izražava sama. Kad pretjera ili izabere poredak riječi koji je lynch masi nerazumljiv, ispriča se, nije robot. Kad shvati da je ista ta lynch masa krivo tumači i da im treba prevoditelj s rvackog na hrvatski, opet se ispriča ili pojasni.
Ponekad ne razumijem neke njene literarne ili javne diskurse, još od vremena kad je pisala o Hladnom Pivu i turneji s njima. Kako je, oh, samo mogla? Niti shvatim kvalitetni dio u onoj hit mjuzikl TV seriji, jel bila Stela? No, u daleko više slučajeva je poštujem. I razumijem.
Bez obzira svih potencijalnih razlika u kontekstima, formuliranjima bijesa i modus operandima ljudskog. Jer ima muda. Daleko više nego sva ta glasna svađalačka i nabijalačka bratija i sestrinstva. I radije bih slušao na road tripu po otocima njene verzije njurganja ‘krivog’, nego sve one napadačke ‘pravog’, točnog i perfektnog. Jer ona se trebala ispričati obzirom da joj nije nađen pečat za ljudsku reakciju, ogorčenost i bijes.
Ali ono na čemu se ne može, niti će se ikad moći ispričati je ta potreba mase za antipatijom, mržnjom i osudom drugačijeg od njihovog. Jer tada ih ugrožavaš. I tada je treba nabacati blatom. Jedino što ostaje činjenica da nakon masu promašaja gađanja mete, ostaju blatne ruke. Klik.

Žaka ni Cjepinskog svarit, ni da pod ruku s Charlize Theron hodaju i da me ona uvjerava kako su najdivnija ljudska stvorenja koja je planet Balkan ikad vidio. No, trenom kad zasuču rukave, oznoje se od premetanja cigli i onda pofotkaju uz more ljudi kojima su pomogli kad su poplavljena područja Slavonije i potresom srušene Banovine, Banije, najmanje što mogu je začepit i odat pijetet njihovoj potrebi bit humanitarnima. I pristat na njihovu pomoć. S fotkom ili bez. Jer tko me pita što mislim. I koga briga.

Što to točno znači biti popularnim u Hrvatskoj i na Balkanu 

Još uvijek nismo razjasnili što to točno znači biti popularnim u Hrvatskoj i na Balkanu. Imati love pet puta više mjesečno nego prosječno izračunata plaća od 6 i pol tisuća kuna. Imati drugačije životne navike od onog puka koji se ne prepoznaje u definiciji podkapacitiranog i nenaučenog white trasha koji vije zastavama i šahovnicama i slovka samo U od samoglasnika. I glasaju za Trumpa, štuc.
Imati krug ljudi u kojem se krećeš, sazdan samo od onih kojima lupate pečat javne osobe. Imati friendove po medijskim redakcijama pa svaki pokret na Instagramu, Facebooku ili nedajvraže na TikToku postati kao vijest u najklikanijim online medijima.

Imati i klikbejt palce gore i veliku gledanost prilikom svakog javnog nastupa. Imati svoje medijske trenutke i naslovnice. Imati OK odnos spram sebe na tim naslovnicama, dapače, voljeti ih i ne izbjegavati nego im pristati pripadati. Imati aristokratski i ekonomski neupitan moment u kojem se ne stežeš do grla od prvog do prvog je li dovoljno za plin, hranu i ostale račune. Imati puno plastike na faci. Potpalubne snimke. Prošlost slomljenih ljubavnih veza. Imati formirano mišljenje i znati ga braniti s više od pet prostoproširenih i napamet naučenih floskula. Imati formiran stav o životu. O cijepljenju, potresu, mrtvoj curici. I povremeno se ne libiti artikulirati ih javno i jasno. Klik.
Razumjeti točno što je i tko je to popularan i javna balkanska osoba, to bi mogao biti dobar otponac za garniranje jala, mržnje, antipatije, hejta, you name it. U selfie stoljeću. I bitnog određivanja u negativnom kontekstu prema osobama koje ne čine nešto za javno dobro na način kako biste vi to napravili. I tu će biti podvučeno žutom kako je dovoljno za antipatiju i svu silu prijetnji, uvreda, razračunavanja i netrpeljivosti. Hejta, po naški i milenijalski moderno, je li. Klik.

S vašim službenim hejtom i dopuštenjem ili bez njega. Klik

Nekad su Bona Voxa prezreli jer se prenemaže i afektira grimasirajući s crnim sunčanim naočalama zamjerajući mu da fejka savjest kad spašava male crne Afrikance od gladi. Istovremeno, jedino što su radili je bilo slanje kritičke otrovnih strelica mržnje na njegovu flambojantnu pojavu kad god je ukazivao i drukao laktom svjetske lidere koji su slinili po U2 prije ‘Achtung Baby’. Bonovo morebitno kurčenje je bilo forma koja je prodala sadržaj. Posljedica kojeg je bila bitno smanjenje brojaka mrtvih crnih klinaca od kosti i kože, čije fotke lešinara nad njima nisu više apelirale na savjest Zapada i utišavale uzdahe zabrinutih hollywoodskih glumica.
Jay Z je gradio kampove u Africi u tišini. Madonna škole. Angelina i dalje. Brad Pitt pogotovo. Svi su vam oni potencijalno išli na kurac. Preživjeli su. I njihove balkanske varijante će isto. S vašim službenim hejtom i dopuštenjem ili bez njega. Klik. 

A što sam ja učinio/la po tom pitanju?

Nek ostane retorički, ali biste li radije prihvatili pomoć lika koji vas strašno nervira, a treba vam njegov ili njen guranac jer ako vas ne gurne dva metra ulijevo, pijanac iz auta će za koji sekunda na pješačkom prijelazu pokositi i vas i vaše dijete? Ili biste radije da osoba koja vam je jako simpatična okrene glavu u drugu stranu i zatraži kompetentnost za spašavanje života vas i vašeg djeteta? Tri. Dva. Jedan.
Koji ste upravo umrli pod naletom i škripom guma finog bemwejca nekog 2, 8 promila lika. Koji će izaći nakon tri godine otezanja procesa s devet mjeseci uvjetno. I sve buduće djece. I onog koje je moglo biti, a nije spašeno. I nikad neće čuti: ‘Vidjeh je jednog jutra, u holu studentskog centra, kako prosipa zvijezde, djevojka sa kraja svijeta…’. I neće imati momka kojeg će moći poljubiti u vrat. Nikol, Nikol. Klik.

Prije nego se drugi put popišate na bilo koju šifru Veljača ili doslovnu Veljaču od krvi i mesa i velikih plavih oka i duge kose i njenih iritantnih Instagram i Facebook objava – nu, pokušajte samo probati razmisliti i postaviti si zrcalu pitanje – a što sam ono dobroga i konkretno ja učinio ili učinila po tom pitanju. I ne čekajte odgovor. Pliz, ne čekajte. Tnx. Klik. 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime