Kokoš ili jaje? Ljudi ili glupost? Vijest ili podsvijest? Urednici i novinari ili čitatelji? Popularno ili važno?
Vječna logička dvojba i predmet zabuna vrlo rado pruža pipke na brdovitom Balkanu, tako i rodnoj odrednici – plemenu Hrvata. Raseljenih i razbacanih po brdima, proplancima, ravnicama i rijetkim soliterima u granicama svoje kifle ili banane, koji se već vizualni metaforički identitetni oblik rado primjenjuje za ilustrativni prikaz. Onog nečeg prostog, ne jednostavnog već apsurdnog, kojeg se u tonama i galonima nalazi na svakom dvokoraku Lijepe Njihove, vrlo rijetko i ponekad i Lijepe Naše.
Ako izuzmete čisto fenomenološki fakt kako se dylanovski vremena bitno mijenjaju i kako postoji Grand Canyon u bitnom postotku između onoga što se smatra novinarstvom i odgovornošću medija danas ili prekjučer u pradavnom 20. stoljeću, točnije dobu bez interneta kao osnovne pismenosti, ispalo bi da postoje ogromne dvojbe. Ali zagrebete li površinu toliko je jednostavno. Zapravo nema dvojbe uopće kod svakog iole razumnog stvora, no kako razum odavna ne stanuje ovdje i zbog parlaoničkog prava na debatu, prvo o nebitnom onda o bitnom, valjalo bi pogoditi centar mete.
Tko je kriv i odgovoran za glupizaciju medija i čitatelja? Mediji sami ili (ne)interes mase? Jer.
Dobili smo “utakmicu” protiv raka
Jednog se dana agencijski proširi vijest. Ekipa liječnika u zagrebačkom KBC Sestre Milosrdnice pacijentima s metastazama unište stanice tumora – izvrše ireverzibilnu elektroporaciju, vrlo rijetki zahvat u ovom dijelu svijeta kojim uspiju uništiti metastaze dvojici pacijenata na način da ih “spale” i da prirodno odumru stanice tumora ne radeći usputni kolateralno zlo efekt. U prijevodu najlaičkijim rječnikom – dobili su neku vrlo bitnu tekmu kontra raka. Vijest bude plasirana po medijima ako bude i ostane marginom zbog izostanka interesa čitatelja – kažu mediji, klik counter: 100. Pritom nisu bile vrišteće kao breaking newsevi poput drugih čitateljima dragih nesreća, katastrofa, ratnih strategija i inih kmica momenata. Ne, nije se surfalo na valu potencijalno revolucionarnih olimpijskih pobjednika ili svjetskih viceprvaka u znanosti i medicini.
Nije se stalo iza odluke kako se otkriće puta liječenja raka tretira kao senzacionalna vijest već je iz prikrajka vrebala par naivaca koji će sheranjem na društvenim mrežama doprijeti do svojih par tisuća redflagged pratitelja i istaknuti zgražanje nad činjenicom kako se mediji odnose prema ovome. Jer, urednici kažu – čitatelje to ne zanima – nisu klikali. Pritom ne odgovaraju što su oni učinili i kako su plasirali vijest, jesu li je tretirali s dovoljnom važnošću i čitatelje odgojili na nešto više od davanja klik izbora kao i vijesticu o ljubavnoj dramici i trokutu nekog “sitni Milo Hrnić brčić Eci Peci Pec Dalmoš pjevač po svadbama” u kojoj dotični jebač ostavlja suprugu nakon dekade i pol zajedničkog života postajući trendingom.
Ili nečim o čemu se raspravlja žarom kuženja Putinovih i ukrajinskih strategija, sastavu Dalićevih reprezentativaca na novom Svjetskom nogometnom prvenstvu, zauzimanjem strana o cijepljenju, ustašama i partizanima ili slijepom srpsko crnogorskom whatsofuckingever čijem kojem pjevaču Saši Matiću koji dva dana zaredom natovi zagrebačku Arenu – procjene oko 35 000 plebsa idu šmrcat na armonikašku folk pop patetiku. Sve jednako bitne teme kao uništavanje metastaza i tumora, naprosto utječu na kvalitet života jednakim žarom. Jer je njihov klikbejt bio: 100 000, 350 000, 650 000, milijun i tako dalje.
Važniji je nečiji razvod od medicinskog čuda
Brojke su okrutne, to im je taktika i argument. OK.
Dakle, na istom mjestu u istom mediju istom su uredničko novinarskom nezainteresiranošću tretirane i fotkama potkrijepljene vijesti o Eci Peci Pecu i njegovom tom preljubnom nečem (nisam kliknuo pa ne znam i ne hvalim se neznanjem, samo me ne zanima taj sadržaj, ali me pogodilo letimično naslov i u svrhu ubijanja sebe nezainteresiranog pročitao sam fusnote o čemu se radi – naslovi i podnaslovi nisu tražili dodatne pasuse teksta, op.a.) i činjenice medicinskog znanstvenog uspjeha tima naših susjeda i ljudi iz sfere nečeg toliko nesvakodnevnog kao što je ubijanje jedne od najopakijih bolesti današnjice, ogromni trokorak (kliknut ćete više puta i pročitati pojašnjenje ne nužno zato jer ste jebeni intelektualni snob koji drka na nešto što ne razumijete, nego Vas je zaintrigirao i zainteresirao sadržaj pa bi doublekliking vodio do saznanja što to zapravo znači u medicinskom i najlaičkijem terminologiziranju, op.a.).
Pardon moi, dragi i manje dragi urednici i novinari, osim komercijalizacije i nabijanje klikova u mediju za koji profesionalizirate zbog duga sponzorima koji uplaćuju mjesečne reklamne svote za vaše plaće, Vaš medij uređuju čitatelji ili vi? U smislu uredničkih odluka kako tretirati koje vijesti? U smislu osim poligona za komercijalizaciju i pušenje sponzorima postoji neki moment društvene odgovornosti, zar ne? Neki moment rada na selekciji i filtriranja vijesti od društvenog značaja?
Koga zanimaju takvi sadržaji?
Trenutak u kojem je prilično tanak led kad jedini argument za obranu teze zašto vijest o Eci Peci Pecu ima 100 000 klikova, a vijest o ubijanju tumora 100 ostane “snaga argumenta” – prebacivanje loptice na idiote čitatelje. Koje morone baš zanima takav trivijalni i rubno retardirano idiotski sadržaj. Oni su nismo mi. ;). Čemu medije? Retorički je. Ne treba kliknuti dvaput.
Pop Cooltura: Pobačaj kao valuta novog srednjeg vijeka i ledenog doba
Po toj je logici dovoljno automatizirati, kao i formatizirane radio stanice, autopilotni engine koji će sam razvrstati vijesti u nekoliko ladica i dati vrijeme objave a čitatelji, jedini bitni i jedina karika u priči, neka odrade ostalo. Jer ratio je – čitatelje ne zanima sadržaj, a jadni novinari samo rade svoj posao pa plasiraju vijesti koje narod čita nisu oni krivi jer narod ah tu bezumnu, maloumnu i priglupu masu zanimaju samo trivije. Rade k….c da prostite, jednako razumnim narodskim, trivijalnim i neumnim leksikom. Uz apsolutno poštivanje komercijalne ekonomsko marketinške logike medija “od nečega se treba preživjeti” postoji bitan edukativni moment u opisu posla nekad važne društveno odgovorne i vrlo cijenjene profesionalne funkcije novinara. No, da biste odgajali druge prvenstveno biste morali biti odgojeni sami. A to je već Pandorina kutija.
Za koga je, ma dobro je
U suprotnom, bila jednom jedna stanica raka…došla je do čovjeka i digla nogu. Ostalo je povijest.
I bio jednom jedan trivijalni pjevač koji je prevario i ostavio ženu. Ostalo je kanalizacija.
Pitanje kamo ćete je pitanje odgoja, kulture, pristojnosti, profesionalnosti i na kraju krajeva – love. Na svakom je ponaosob koji će poredak prioriteta u životu postaviti. Odgovor na žalost uz manjak svih zakona logike dobivamo već solidnih tridesetak godina u istoj onoj kifli i banani s početka teksta.
Jer, “za koga je, ma predobro je”. Nisam ja, urednik je ;).