Petak, 24 rujna, 2021

Pop Cooltura: Dobrotizam – najraširenija religija 21. stoljeća

Ljudi su postali dobri... Ne na nemelodramatični način nuđenja fotošopiranih i poboljšanih verzija 'ja' na društvenim mrežama, nego stvarno, autentično, big time dobri. Offline dobri... Tu je negdje, osobito za vrijeme prirodnih ili ljudskih katastrofa (čitaj: rat, poplave, požari, potresi, štuc), pustila korijenje i nova religija, vrlo pamtljivog naziva. Dobrotizam

Imam priču. Za laku noć. 

Uspostavom društvenih mreža kao dominantnog medija novog milenija, desilo se puno uvjetovanih promjena, kako u pop kulturi tako i baznoj međuljudskoj komunikaciji. Ono što se uvijek događa s homo sapiensima jest da se jedna polovica nevjerojatno brzo prilagodi promjenama, dotle druga ostaje razvaljenih ralja zjapiti i čuditi se monolitu palom među nas. Nikako ne uspijevajući prihvatiti selfie kulturu i nove vidove samopromocije kao normalne tokove komunikacije 21. stoljeća. 
Zgodni su ljudi resursi za laboratorije i štakori za promatranja njihovih grupiranja, lobiranja, podjela, određivanja, snalaženja i nesnalaženja s ponuđenim. Ali, ono što je bitno, ljudi su postali dobri. 

Kako je nova religija pustila korijenje

Ne na dosadašnji nemelodramatični način nuđenja fotošopiranih i poboljšanih verzija ‘ja’ na društvenim mrežama, nego stvarno, autentično, posvemašno, big time dobri. Offline dobri.  I bi svjetlo. Ovdje stavite bitan osmijeh. 
Tu je negdje, osobito za vrijeme prirodnih ili ljudskih katastrofa (čitaj: rat, poplave, požari, potresi, štuc), pustila korijenje i nova religija, vrlo pamtljivog naziva. Dobrotizam. 

Za razliku od katoličanstva, svih hinduističko – indijansko – šamanskih varijanti ili balkansko – tibetantsko – šabanskih spiritualnih izvedenica i derivacija teizma, dobrotizam nema Bibliju, Kurane, niti neke treće verzije Knjiga svetih. Nema Deset božjih zapovijedi. Jedna je. Ali vrijedna. Ide, u slobodnom prijevodu s vrhovnog svećenika, patera, pastora, monaha na prosti puk, vas čitatelje, otprilike ovako.
“Ja sam dobar. Bolji sam. Najbolji. Stvarno sam draga osoba. I volim pomagati svijetu. Uživam pomoći. Ostvarujem se u tome. Izvlači mi osmijeh. Bolje spavam. Ljepše mi je ispod pupka, ono, generalno je lijepo kad pomažem. Hashtag dobar. Ovako za dummiese #dobar. A sad kad me i drugi mogu vidjeti, a ne samo oni kojima pomognem, uuuu, pa gdje ćeš bolje. Kad pomognem, nek se to i zna. Objavim. Pa stavim selfie s potpomognutim na svom profilu u top 3 društvene mreže. I na Facebooku i na Instagramu i na Linked In-u i na TikToku. Ili objavim broj uplate i žiro računa. Dobar sam i kad suosjećam, ali ne pomažem ni uplaćujem. Onda šaljem dobre vibre i u mislima sam uz unesrećene. Snaga molitve i to. Hashtag molitva. Ovako: #molimzavas ili #umislimasvama. I kad mrzim druge koji ne vole kao ja i onda sam dobar jer se izražavam protiv nedobrog, a to je dobro. Ja sam dobar. A nije samo odraz u zrcalu nego sad i ti to znaš, pa moja dobrota putuje i širi se koncentričnim krugovima svijetom. I svi ljudi ga čine ljepšim globalnim selom sa pripadajućom selendretinom za živjeti”.

I nema crkve. Jok. Nema greške. Nema harača nad neukima, nema posredništva ni distributera. Crkva dobroteizma je odlazak online. I smartphone. I dvije sekunde za puknit se i tri sekunde za uploadat. 

Hvala bogu da se netko pohvali nečim stvarno vrijednim hvaljenja…

Prije ima tome par dana, poručuje iz Vijetnama Matija Namršteni Babić: “Pitajte bilo koga tko je ikad primio pomoć: je li vam draže da vam netko pomogne i pohvali se tim, ili da vam ne pomogne i sere po onima koji pomažu. Promovirajte svoja dobra djela. Prvo, imate se čime pohvaliti. Drugo, time ćete motivirati druge da čine dobra djela. Treće, svi smo ljudi i imamo taštinu. Neki ćemo se hvaliti autima, putovanjima, jelima, ženama, frajerima, ocjenama, poslovima, uspjesima. Baš svi se hvalimo, jer smo ljudi, sjebani i tašti. Pa hvala bogu da se netko pohvali nečim stvarno vrijednim hvaljenja…“. 

Ima logike. Full. Zar ne?

Ima tome nešto dana eno i Maruša Ozbiljna Stamać, koordinatorica Glasa poduzetnika piše: “Danas je bio i intenzivan, i emotivan, ali i vrlo konstruktivan dan. Zajedno smo prošli veliki dio Sisačko moslavačke županije. Rezultat je da UGP šalje 20 kontejnera tijekom sljedećih tjedan dana u SMŽ od donacija koje smo svi mi uplatili! Četiri su već danas kupljena i odmah stižu, a ostali su naručeni! Ovo je tek početak… Hvala svima koji su odlučili dati nešto za ovu akciju, skupilo se gotovo 2 milijuna kuna u vrlo kratko vrijeme. Ako još niste, podržite nas!”

Istina, zajedno smo jači. Sabijte se, grupirajte, pritisak je jači, osnovni zakoni fizike. Ako vrijede za metale, što ne bi za ljude i kad nisu balvani nego sasma ugodni i kultivirani primjerci ljudskog roda.

Jesmo li zaboravili na te male velike stvari koje nas čine Ljudima?

“Nismo snimali selfije i storije, makar i kao info za druge ekipe ili podsjetnik na ovu besanu noć; oku kamere nekako nije bilo mjesto među nama. I pitamo se međusobno jesmo li zaboravili na te male velike stvari koje nas čine Ljudima? Imaju li te neke katastrofe rok trajanja poslije kojih opet samo nastavljamo biti generički produžeci svojih gadgeta, s bezuvjetnom empatijom tek kao rudimentarnim dijelom našeg organizma? Mora li prestankom seizmičkih aktivnosti prestati i naša aktivnost, sviju nas? Ljudi pogođeni potresom nisu spašeni zato što smo ih mi i stotine drugih ekipa ovih dana obilazili, oni će trebati našu organiziranu pomoć i idućih dana, tjedana, mjeseci. Sljedećih dana iznimno je potrebno grijalica i agregata, deka, popluna i jastuka; hrane i vode ima zasad dovoljno. Idućih tjedana i mjeseci trebalo bi se krenuti i s konkretnim građevinskim zahvatima. A junaci možemo biti bilo koji dan. Osmjehnuti se teti na blagajni, pomoći teško pokretnoj osobi da prijeđe cestu, popričati s beskućnikom, izvesti baku na kavu, zagrliti mamu i tatu. Danas sam se vratio doma, na toplo, na skuhan ručak, upaljene lampice. Neki ljudi spavaju u autima, ako su sretni da ih imaju, boje se ući u ruševnu kuću. Nekima ne radi grijanje, strop im se ulegnuo pod prijetnjom da se uruši na njih, ”dobro je sad nama, pokrivamo se poplunima i čekamo kontejner, hvala Bogu da nije goreg zla.” Sveobuhvatna percepcija zahvalnosti. Nekako te ponizi. Na kraju smo se svi izgrlili, dulje nego bismo inače…” nadovezao se Ozzy K. Glaser, pijanist. Tristo i nešto palaca gore eseju dobrote.

Eno i Dino Nasmijani More, friend, reper, glumac, autoprijevoznik, nakon što je prevozio tone i tone svega između Zagreba, Siska i Petrinje i okolnih sela: “Koliko je sad korupcije, zla i kriminala izašlo na vidjelo, toliko je i pozitive, poštenih ljudi, pomoći i nesebičnog davanja također izašlo na vidjelo. Stvarno ne možeš, a da te ne takne u dušu koliko se ljudi diglo i pomoglo. Koja smo mi snaga… Samo da smo takvi stalno…”.

Samo da smo takvi stalno. Samo da smo takvi stalno. Samo da smo takvi stalno. Samo. Da. Smo. Ali…

Čujete eho? Osjećate da podrhtava? Nije potres, pluća su. Isto potresena. Drhti tamo slijeva grudi i preselit će se prema donjoj usni. Natjerat briznut na rub plača. Bez trunke ironije. Onako, kako ste plakali kad Meryl Streep odluči ne otići s Clintom Eastwoodom u “Mostovima okruga Madison”. Spremni?

Nisu bitni oni. Oni su eho. Bitno je da su učinili dobro

E sad stop. I brzi switch, rewind, prije plača. Kaže Bono Vox: “Nahranite gladnu djecu Afrike”. Misleći pritom na onu nejačad i čeljad koji nisu literarno nego doslovno bili kosti i kože i po čijim su zjenicama muhe plazile, a po leševima strvinari zabijali kljunove među rebra. Stotine tisuća takve djece je pomrlo po mršavoj Africi. Circa sredina Osamdesetih, vrijeme Live Aidova, nema interneta. Buuuuu, seronjo, šuti i sviraj, proklamiraš svoje političke pizdarije i promoviraš se, pronosiš ideale, fotkaš s predsjednicima pod ruku, a platili smo te da pjevaš ‘Where The Streets Have No Name’. Kužite? 

Times They Are A Changing. Bob. Dylan. Nobelovac. 

Svi su oni poimence dobroteisti. I multiplicirani s tisućama drugih znanih i neznanih dobroteista koji su na ovaj ili onaj način pomogli ljudima u nevolji. Jučer poplavama. Trenutno potresom. Sutra meteorom. Ili novim ratom. Svi su oni dobri. Iz različitih kuteva i rakursa gledanja na dobrotizam, ali svi su ljudi dobri. Riđokosi mulac s antiprotivnim stavom prije dvadeset godina bi rekao fuj jebote kako vam nije neugodno, uplati, pomozi i flambojantno odšuti. Deset godina mlađi isti on rekao bi nešto vrlo slično kao i prije dvadeset. Danas ih razumijem. I one koji šute i oni koji viču ili su sporadično sramežljivi o svojoj dobroti. Nisu bitni oni. Oni su eho. Bitno je da su učinili dobro. 

I tako je počela najraširenija religija na svijetu. 

Sve dok se nije našao jedan mali zašiljeni crveno crni đavasti dobroteist alias cinik i rekao: ‘Ali…’. Srećom, nitko ga nije čuo jer nije uplatio. Ni snimio selfie. Nema fotke, nema dokaza. Sorry, stari.
I tako je svijetom 21. stoljeća zauvijek zavladao dobroteizam.  Čiča miča, gotova je priča. Do izvora dva putića. Za laku noć. 

Ali. (E saaaaaad, tu stavite veeeeliki osmijeh). 

Pročitajte još...

Pop cooltura: Rekapitulacija 2020.: godina u kojoj smo postali potreseniji i gluplji

Htjeli si ili ne htjeli priznati, 2020. je godina nakon koje puno toga u našim dnevnim životarenjima više nikad neće biti isto. Ne toliko niti zbog smrtnosti korona virusa i potencijalnog breakouta neke razornije i smrtonosnije inkarnacije istog, već više zbog utjecaja koji je imao na mindset i ponašanja ljudi. Onih malih, next door spodoba. I osoba. Susjeda...

Pop Cooltura: Lice i naličje trenutka kada je Amerika postala Balkan!

Nije dovoljna pandemija koronavirusa koja trenom pisanja ovog članka broji 85 milijuna globalno zaraženih od čega uskoro 2 milijuna umrlih, već se kraj 'vladavine', karikaturalnog vlasuljara alias business mana po američki, Donalda Trumpa pretvara u novu odu nasilja

Pop Cooltura: Humanitarnost bez kontrole

Postoje dvije vrste ljudi na svijetu. Oni koji rade na ispravljanju sebe i oni koji rade na ispravljanju drugih. Oni koji koriste sintagme Mi, Vi i Oni. I oni koji ne svrstavaju, nemaju te potrebe. Ne znaju za Hrvate, Srbe, Cigane, Balije i ostale epitete kojima se časte kad nas ne zadesi neko veliko zlo. Oni koji mahom ne trebaju poplave, potrese, smrti i ostale životno slamajuće situacije da se pokrenu u smjeru pokušaja svakim danom biti boljim ljudima

Pop Cooltura: 2020. – žrtvovana godina: Show Must Go On. Ili ne mora?

Ono što vam prije čestitki za Božić i Novu godinu žele reći, mediji, susjedi, prijatelji, znanci, političari, znanstvenici i liječnici – da se najbolje pretvarati kako se 2020. nije dogodila. Bolje za vašu psihu i sva daljnja psihofizička ustrojenja i promišljanja

Povezano

Pop Cooltura: Cijena strasti – raditi za nulu ili ne?

Ima jedna mala sitnica s kojom Nine i Žakovi ovih prostora pomalo licemjerno kockaju. Zove se strast. Strast nema cijenu. Ono što ima je ima odraz u ogledalu. Ili lokvi vode 😉 

Pop Cooltura: Starenje sa i bez dostojanstva ili ‘Što im je to trebalo?’

Nikad nije bilo točno razjašnjeno što se desilo u primozgu jednom Denisu Hopperu ili Michaelu Madsenu da kao kultni glumci počnu uzimati role u B, C, D krimićima i reciklažnim pizdarijama koje će baciti dobar znak upitnika na sve njihove dotadašnje 'Blue Velvete', 'Reservoir Dogse' i ina remek djela. Lova? Teško. Droga? Možda. Treće? Sigurno

Pop Cooltura: Novo protestno COVID doba – štogod odlučiš, u krivu si

Cijepiš se, debilu naivni, manipuliraju te i farmaceutski lobi na tebi zarađuje. Ne cjepiš se, debilu zbog tebe će ljudi umirati. Štogod izabrao, pogriješio si

Pop Cooltura: Sama – U orahovoj ljusci ti zazivaš more

Već je tradicija da svakog ljeta zadnjih desetak godina Milica šalje Dadine (čitaj: Urban) pjesme i spotove nekoliko dana prije izdavanja. Da prokomentiramo. Ping pongamo. Uskladimo dojmove. Prošli tjedan cca 30. srpnja ista poruka. I link na pjesmu 'Sama'. Kul, da čujemo. I stisnem play...

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime