Ako nije korupcija, zavist i jal, kuženje svih i svega aka diploma doktorata sveopćih online znanosti, onda je nostalgija. Retro.
Najdraža igračka iznad 50 Hrvata. Kao nekad Rubikova kocka. Sjećate se kako se brzo palilo na kombinacije rješavanja svih 6 stranica boja. Tako nema tog nepovoda koji neće izdržati novi val slavlja Novog vala. Kao neodživljenog vremena u kojem se “živjelo kao u svijetu” jer smo “bili dijelom svijeta”. Počeci prema sredinom osamdesetih je je jeah. Znate već priču, ah, bili smo mladi. Kako smo samo bili mladi, divlji, neobuzdani i energični. A danas sjedi i ponosni na nas takve bacamo sjene. Zagreb – Rijeka. Fale Paris Texas. Haustor, Azra, Boa, Film. Polet. Zvečka, Kavkaz. Novi Kvadrat.
Ping pongom s beogradske strane Šarlo, Dečaci pa Idoli, Kičma, EKV, Orgazam i ludilo. Sa sjevernih strana Laibach i Neu Slowenische Kunst je branio boje zvuka vremena za koje već i unuci praunuka vrabaca tog vremena cvkuću kako je New Musical Express i Melody Maker pisao o jugo sceni kao trećoj najbitnijoj na svijetu, poslije Engleza i Amera odmah po top listi uzbudljivosti.
Najnovije muzejske instalacije u glavnom gradu
“Nekom edukacija, nekom nostalgija” kako sublimiraju pokretači i predstavnici TZ-a grada Zagreba ideju otvaranja Muzeja Novog vala. Spomenulo se i bunta s pozicije današnjih institucija. Ali radi se o ideji provođenja urbane muzejske vizije onoga što je već simpatično iz dokumentarne ich forme obradio Igor Mirković u svom “Sretnom djetetu”.
View this post on Instagram
Uz Muzej prekinutih veza, Muzej iluzija, Muzej suvremene umjetnosti, eno najnovijih muzejskih instalacija u glavnom gradu Hrvatske. I štrcanje novih komada nostalgije za vremenima kad su bili lijepi, potentni i mladi. Muzej urbanizma kako ga žele vidjeti. Izložbeni prostor popunjen je donacijama glazbenika i autora tog vremena, fotkama bendova, plakatima svirki u klubovima, rukopisima pjesama, primjercima Poleta s kraja 1970-ih i brojnih stripova, fićom i stojadinom parkiranima u dvorištu ispred ulaza. Uživo su, naravno, nastupili Metessi i Zvijezde. Jer “Nikol”.
Romano “Meni je najvažnije da se moje ideje realiziraju, a tko će ih ostvariti, nevažno je” Bolković se osvrnuo na svojevrsnu implementaciju i posudbu ideje otvarača muzeja obzirom da je nešto slično, ali opsežnije i kulturološkije predlagao prije nekoliko godina. Kako u nas ne postoji moratorij ni copyright zaštita na ideje, pogotovo kad su javno publicirane na mjestima poput Facebook statusa, tako je vrlo lako moguće da je njegov know how završio u nekim kvartovskim poduzetnim rukama. Koji su realizaciji, naravno, dali sasma prilagođenu izvedbu. Osvrnuo se na nedostatak detaljnije i minucioznije potrage za eksponatima i bitnije bolje kulturološko objašnjenje izloženog.
Rekapitulacija novog vala
Njegova je rekapitulacija novog vala izgledala ovako: “Za oblikovanje zagrebačke novovalne scene bilo je važno nekoliko događaja i mjesta. Prvi važan događaj bilo je ponovno pokretanje tjednika Polet, glasila Saveza socijalističke omladine Hrvatske, koji je unatoč svom porijeklu (novine omladinskih organizacija nisu bile baš najpopularnije) medijski pokrovitelj i promicatelj nastajeće punk/new wave scene. Drugi događaj je oblikovanje umjetničkih formacija Novi kvadrat (oko strip crtača Mirka Ilića) i neprofesionalnih kazalištaraca u grupi Kugla glumište koji su unijeli nekonvencionalnost u umjetnost.
Glavna mjesta koja su kroz čitav period novog vala služila za oblikovanje i napredovanje glazbe bili su Zvečevo (Zvečka) odnosno čitav Duhanski put (Blato, Zvečka, Veliki i Mali Kavkaz) te Studentski centar (pogotovo kasnije drvena prizemnica uz parkiralište SC-a koja je dodijeljena Kugla glumištu, a u kojoj su vježbali novovalovci poput Filma, Azre, Haustor). Konačni događaj koji je spojio sve ove elemente i završio pripremno razdoblje novog vala bio je navedeni koncert Pankrta u Galeriji SC.
View this post on Instagram
Doživjeti stotu
Početak prvog pravog perioda, odnosno događaj koji se “mirno može smatrati nultom točkom zagrebačkog novog vala”(Mirković, 2004., str. 45), bio je koncert Parafa, Azre i Prljavog kazališta, 06.05.1978., pred Građevinskim školskim centrom u Novom Zagrebu pod Poletovom organizacijom. Nije bio uspjeh, dapače bio je loše organiziran i doživio je fijasko, no njihovim zajedničkim nastupanjem i Poletovom inicijativom stvorena je u svijesti ljudi jedna posebna scena.
Godinu dana kasnije javlja se Film s Jurom Stublićem koji je uz Azru i Prljavo kazalište činio prvi ešalon zagrebačkog novog vala. Nakon mnogih nedaća(20), postepenog proboja ovih grupa, godina 1980. i koncert Azre u SC te album Crno-bijeli svijet Prljavog kazališta, označio je početak novog vala kao masovne pojave. Uskoro slijedi drugi ešalon s grupama Parlament, Patrola, Haustor (Zagreb), Lačni Franz (iz Maribora, ali dio slovenske/ljubljanske scene) i Termiti (Rijeka).
Tada se javlja i novi talas u Beogradu, a otvaranjem kluba “Josip Kulušić”, popularnije Zebra, stvara se novo mjesto koje će obilježiti novi val. Puna afirmacija i definitivna pobjeda nove glazbe i scene, dogodila se 1981. kad je Bijelo dugme izdalo album “Doživjeti stotu” koji je napravljen u stilu novog vala. Sljedeća godina označila je kraj novog vala, a grupe su počele slijediti druge glazbene stilove ili su se raspali (Šarlo akrobata).”
Je li tada bilo fora i uzbudljivo?
Na otvaranju su se našli novovalci i origins i posvuduše. Pofotkalo se. Preneseno je. Koliko se doista moglo ići detaljnije i kvalitetnije od kompilacije donacija, na svakom je posjetitelju ponaosob, no slavljenje Novog vala kao nečeg osobitog u kulturi ovih terena prećerano je jednako kao i prešućivanje ništavila ratnih 1990-ih i novomilenijski trzajevi estrade da si vrati smisao. Je li tada bilo fora i uzbudljivo? Jeste. Kao što je i danas.
View this post on Instagram
Par dana nakon otvorenja oglasio se i Jedan i Jedini. Đoni – The Otuđeni Novovalni Bog iz 1325 km udaljene Nizozemske, poručivši im u kratkom narodnom sveobraćanju svima da mu sjaše s kite i ne spominju ga i ne podvaljuju Pađenove tenisice pod njegove i slične falsifikate. Ali kako Braneta više ni najzagriženiji fanovi ne uzimaju zaozbiljno njegovo pljuckanje je više klikbejt nego reality check vrijednosti.
Hrvati obožavaju nostalgiju
Muzej eno stoji i posjetitelje broji pod pokroviteljstvom TZ-a grada. Svi su se složili da takvo nešto treba. Ali nije zakucano iza leđa u vratolomnom slam dunku zbog kojeg bi Muzeju prekinutih veza mogla labaviti pozicija najinovativnijeg muzeja EU-a te i te godine.
A Levati koji nisu i neće se prošetati ikad do tog Muzeja u pokušaju izložbe eksponata polarizirali su se podijelili kao Mojsijevo more. I sad svom silom žuvore svaki sa svoje strane. Čekajući signal za juriš.
Jer ako nije korupcija, jal, zavist i univerzalno Internet znanje, Hrvati obožavaju nostalgiju. Vrijeme kad im se činilo da im mladost vrijedi više nego ovo otužno stanje iz kojeg mašu sebi samima nekad kad su se osjećali živim. Stoljećima daleko od here. And now.