U centru ste? U prolazu, zbog posla ili imate malo slobodnog vremena? Kad ste tu, ajmo popiti kavu. S klupa, hladnih nogostupa i spomenika preselili smo guzice na stolice s jastučićima i dekicama. Možemo na terasu nekog kafića ili restorana gdje će kava, vjerujem, biti standardno loša, ali poslužena, topla i s osjećajem života koji volimo živjeti.
U intermezzu lockdown-ova oko Preradovića nije gužva, a bilo je gužvovito kada smo se okupljali na malom, zatvorenom prostoru Cvjetnog. Ne se puši se s nogu, ne grli riječima i s razmakom, popušta povezanost nevidljivim nitima zajedništva u potrebi da održimo urbane navike.
Kao da se manje poznajemo, manje nam je toga zajedničko…
Još neki dan se nismo sramili, čak smo ljuljali bokovima u nježnim ritmovima uličnih svirača dok djeca trčkaraju i psi se bezbrižno njuškaju. Ulični performeri spašavali su sivkastu atmosferu koja nadsvodi čak i sunčane dane. Lutkar i bend kod hotela Dubrovnik, bend kod NAMA-e, svirač s psom kod Oktogona, saxofonistica kod Tomićeve, plesač na dnu Bogovićeve…nadam se da će se naći kovanica za taj dašak optimizma.
Na terasama kafića ponovno uranjamo u mobitele i razgovore, na svirače manje obraćamo pažnju, ne čini li vam se?
Klupica kod pravoslavne gotovo je prazna. Nema više otpadaka usputnog grickanja, papirnatih šalica od kave, ni plastičnih od žestice, ni čikova posvuda. I Cvjetni je obilovao ostatcima opuštanja na suncu – neke su navike ljudske, nisu rezervirane samo za mlade kod HNK. Izgleda da su gradski komunalci prigrlili stožerne mjere smanjivši izlaske na teren, izlaganje mjestima spontanih okupljanja i kao da u timovima napreskokce obavljaju redovite dužnosti, otkrivši tako svu čar nedovoljne brige za javni prostor koji nam je ostao jedino utočište.
View this post on Instagram
Dotjerati se za subotnju špicu i dalje je važno, ali su trendovi, jače no ikada, donijeli uniformiranost
Moji prijatelji fotografi nisu uobičajeno na poziciji kod kokičara po zadatku, spremni uloviti interesantne životne i modne trenutke. Ne srećemo se svakodnevno, izgleda da nema toliko zanimljivosti utorcima i srijedama, ali subota je i dalje Subota.
Ako nas još k tome pomaze vremenske prilike, špica sve oživi. Pojaviti se! Pokazati se! Usporediti se! Zabaviti se!
“Uz old school ekipu, pojavila se i hrpa novih, mlađih ljudi. Dotjerati se za subotnju špicu i dalje je važno, ali su trendovi, možda jače no ikada, donijeli uniformiranost. Gomila je zgodnih klinaca, ali prilično su slično ušminkani. Vole oni privlačiti pažnju streetstyle fotografa, ali u svojim kombinacijama nisu baš izvor inspiracije”, komentiram s R. i G. uz Amaro. Šteta. Nadala sam se otpuštanju modnih mjera i kočnica.
Voljela bi vidjeti lijepe Zagrepčanke kako upravo u modi pronalaze svoj način borbe protiv nesretnih događanja, kako poput Parižanki tijekom Drugog svjetskog rata šeću ulicama u svojim najljepšim i najelegantnijim kombinacijama. Svemu usprkos. Kad već nemamo gdje drugdje, na ulicama modom možemo iskazati otpor, ponos, želju za slobodnim životom i nadu da bolja vremena i nas nestrpljivo čekaju. Nažalost, devedesete na koje se posljednji trendovi referiraju, ne rasplamsavaju maštu i optimizam. Nisu ni devedesetih.
Sve je više ‘zaposlenih’ na ulicama
Nema manifestacija, nema noćnih izlazaka, ali bome je sve više „zaposlenih“ na ulici. Tu je baka cvjećarica koja prodaje malene buketiće divljeg cvijeća, beskućnik od kojeg možete kupiti zadnji broj Uličnog fenjera i pročitati neke lijepe pjesme, uvijek dobro organizirane prosjakinje i gatare, ali i neki novi alkići u potrazi za kojom kintom za pivu ili konjak.
Srećemo se iz dana u dan, pamtimo se, pravimo se, ne obaziremo se. I dok prolazeći razmišljam o velikoj razlici u cijeni buketića tu na Cvjetnom i kod cvjećarica ispod Dolca, prilazi mi ona mlada djevojka s katoličkim kalendarima, traži koju kunu uz kletvu ‘dabogda se udala’. Evo ti deset draga, nisam za udaju, još sam premlada.
_________________________________________________________________________
Martina Matušin komunikacijska je profesionalka s poduljim stažem i CV-om. Privatno dosta čita, malo piše. Za vas će bilježiti gradske priče, crtice iz svakodnevice, iskustva ljudi i događanja zbog kojih volimo život u Zagrebu. (foto: Šime Eškinja)