Utorak, 2 srpnja, 2024

Bitter Sweet Lifestyle: Igre sudbine nas spajaju, razdvajaju, ali uvijek završe krug

Svemir se ponovno odlučio uplesti, završiti krug, gurajući nas jedne prema drugima. S Predinom me ponovno spojio u točki pisanja za Mixer gdje smo oboje eto kolumnisti, potom mi je u ruke dodao 'Mongolske pjege' njegov prvi roman, a na kraju kruga dočekao me 'heroj za naše vječne sate' s kartama za koncert u Lisinskom

Onda ću biti tvoj heroj 



za naše vječne sate, 

otirač, sjena tvog psa. 

i bit ću vješalica, posuda za djecu, 

kava u postelji, ljubavnik sa dna.  

Zanimljive su igre sudbine. Spajanja, razdvajanja pa ponovni upliv svemira koji na svom putu uvijek završi krug, dođe do zaključka. Na nekom davnom projektu trebala sam surađivati sa Zoranom Predinom. Divne li poslovne mogućnosti, birati izvođače posvom ukusu! Razgovarali smo tada kratko, ali gažu nismo realizirali. Uobičajena situacija s klijentima: „dajte sve najbolje, ali da ne košta ništa“. Prošlo je dosta vremena od tada do ljeta kada sam na stupovima javne rasvjete, napuštenim, zapuštenim izlozima i sličnim prigodnim gradskim mjestima zamijetila plakate koji najavljuju da će uskoro „Zoran pjevati Arsena“ u dvorištu Likovne.

Istovremeno s plakatima, pojavio se jedan “heroj za vječne sate, ljubavnik sa dna” noseći dvije ulaznice u rukama. No zvijezde nisu bile sklone ni heroju, ni koncertu; valjda im je bilo prevruće ljeto pa su se sklonile u klimatizirane kuće, ostavivši nas da se kuhamo svak’ na svome putu na kojem ne sviraju Predinove pjesme.   

Zoran Predin: Rundek, Bajaga i ja nemamo vremena za nostalgiju

Osjećala sam se kao Miss Simpatičnosti u plesu s Predinom

Jednog trulog zimskog dana, mjesecima kasnije, kiša je padala kao iz kabla, spojivši maglu, oblake i vlagu u trotjednu noć. Vozila sam prema Sisku, brisači su jedva uspijevali obavljati svoj posao. Mislila sam u sebi „koji mi vrag ovo treba“. Jurili smo u tirkiznoj strijeli heroj za vječne sate i ja konačno slušati uživo Predina. Pristojna publika već je uživala u prvim taktovima kad smo u Dom kulture utrčali mokri ko’ miševi. Da ne komešamo, posjeli su nas odmah na prazna mjesta u prvi red. Nezaslužena nagrada. Niz biranih Arsenovih pjesama ispreplitao se sa Zoranovim svevremenskim baladama: “O mladom studentu i udanoj ženi”, “Čekaj me”, “Adijo pamet”, “Uzmi me”, “Rusvaj u kadi”, “Ritam lelujave bluze”, “Tko šljivi sutra”…

Pred kraj koncerta, ne sjećam se koju su pjesmu svirali, ali se sjećam Kukuruzovićevog briljantnog sola u kojem je uživao tako da mu se brk smijuljio i cijelo mu je tijelo plesalo, iako je sjedio, Predin se spustio s pozornice i krenuo ravno prema meni – interaktivni trenutak kada izvođač uključi publiku u svoju predstavu. Zamolio me za ples, publika je aplaudirala. U Predinovom laganom zagrljaju rumenila sam se ritmično poput vlacer koraka. Ne znam, tako se valjda osjeća Miss Simpatičnosti kada žiri prozove njezino ime.  

Bitter Sweet Lifestyle: Daj kao da ti ne pripada

S Predinom me ponovno spojilo pisanje za Mixer

Štošta se dogodilo od tada. Briljantni gitarist Damir Kukuruzović je otišao i vjerujem da sada s Djangom svira gipsy jezz negdje na nebu, možda u „Hot Club de Heaven“. Zatvorili su pa opet otvorili dvorane, ugasili pa upalili koncerte, plesanje licem uz lice proglasili epidemiološki neprihvatljivim, ali je svega toliko nedostajalo da su otkantali i strah i epidemiju jer ništa ne može zaustaviti tkanje čipkastih veza koje nas opisuju i povezuju. Svemir se ponovno odlučio uplesti, završiti krug, gurajući nas jedne prema drugima.

S Predinom me ponovno spojio u točki pisanja za Mixer gdje smo oboje eto kolumnisti, potom mi je u ruke dodao „Mongolske pjege“ njegov prvi roman, a na kraju kruga dočekao me “heroj za naše vječne sate” s kartama za koncert u Lisinskom.  

… 

Daj mi snage da je zagrlim  

snage nebo da je poljubim 

Daj mi snage da je zagrlim 

snage nebo da je poljubim 

… 

Napravili smo puni krug, bili smo raštrkani po različitim mjestima i opet se spojili u zajedničkoj točki. Okrenula sam zato ponovno broj kantautora imajući nekoliko pitanja na umu. Predstavila sam se, spomenula sentiš iz Siska uvjerena da nema šanse da bi se sjetio, no sjetio se. Svakako vam se ovih dana moglo štucati zbog mene. Volim Vaše stihove, pročitala sam „Mongolske pjege“ sve ih nastanjuju heroine, jake, ali pomalo tragične junakinje.

Bitter Sweet Lifestyle: Nepodnošljiva lakoća dvoličnosti

Kako to da tako snažnim ženama Venera nije sklona? 

„Moji ženski likovi se ne plaše svojih osjećaja, već se njima služe za postizanje svojih ciljeva. Dobro znaju što žele i još bolje što ne žele. Kroz ženske likove in njihove sudbine opisujem najznačajnije crte meni poznatog ženskog karaktera, koji mi je u svojoj šarolikoj osjećajnosti puno bliži od muške predvidljive dosade.“  

… 

S njom bih se budio 

ko mali klaun na zlatnom lancu 

milujući njene grudi dan i noć 

Klizeći niz njeno telo 

maštao bih da sam vatra

koja pali njene usne

Da sam znao

da sam smeo da je bilo hrabrosti

Je li ta dosada razlog zbog kojeg u vašim tekstovima oni znaju biti pomalo slabići? Dozriju li (i)kada?

„To je posljedica obiteljskog odgoja i životne sudbine svakog pojedinca osobno. Ja sam postao tata, otišao od kuće i stao na svoje noge sa osamnaest godina. Nema pravila. U šali govorim da se dječak pretvori u muškarca kad pojede prve fileke.“

U Mongolskim pjegama svaki par ima svoju prevaru, propalu ljubavnu vezu koju prikazujete tako ljudskom, gotovo prihvatljivom jer ju svatko može razumjeti, proživjeti. Čeka li ipak strpljive sreća?

Iskreno vjerujem da baš svakog u životu čeka onaj jedini, sudbinom odabran partner. Svi oni, koji zbog najrazličitijih razloga upropaste realizaciju takve ljubavi, svoju nesreću saniraju varanjem.

Kamo odlazi ljubav kada umre?

Ali i prava, iskrena ljubav ponekad umire. Kamo odlazi?

Vrača se u pjesme i romane.

I vratila se, u obliku novog albuma naziva „Gastarbajter Trubadur“.

Da, radi se o dva nova autorska albuma s istom glazbom i različitim tekstovima. Slovenski nosi naslov Takšnih več ne delajo, a hrvatski Gastarbajter Trubadur. Objavili smo singl „Bez tragova i sjene“ pa molim za jedan ples.

A kad me jednom više ne bude

Kad te usred noći probude

Neke vruće misli nestašne

To ću biti ja

Bila sam na koncertu u Lisinskom, Django Group je gostovao bez Damira, nisam se s Predinom susrela, ali me heroj za naše vječne sate uhvatio na prvom i trećem udarcu tango ritma, u tom sam laganom zagrljaju do kraja pjesme osjetila čudne trnce…

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime