Utorak, 8 listopada, 2024

Mixer jednog imidža: Alice Munro – kraljica preciznog stila i kratkih priča

U svjetlu raznih svakodnevnih izazova, Alice Munro je primjer spisateljice koja stilom pisanja podučava jasnoći misli. To je ono što ju čini ne samo vrhunskom pripovjedačicom, nego i važnom učiteljicom svima koji teže razumijevanju kompleksnosti ljudskih odnosa i suptilnosti ljudske prirode

U današnje je vrijeme povlastica kada znate jasno i precizno opisati kako se osjećate, tko ste i što želite. Tako se lako izgubimo u bujici nepotrebnih detalja, distrakcija i neželjenih interpretacija svojih riječi. A samo trebamo biti jasni i precizni – prvo sebi, a potom onima oko sebe. I kad smo takvi, čvrsto vjerujem da bi nam bilo jednostavnije kako u razgovorima sa sobom, tako i s onima koji su nam važni i bitni.



No, to nije jednostavno, zbog čega se često izgubimo u prijevodu onoga što smo htjeli reći i onoga što je netko razumio ili nije. O svemu tome sam zapravo razmišljala čitajući tekstove o nedavnoj smrti Alice Munro (92), vrhunskoj spisateljici poznatoj upravo po jasnom i preciznom stilu u kratkim pričama, u kojima se bavila složenim likovima iz svakodnevice, izgubljenima u emotivnim izazovima s kojima se većina nas može identificirati.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Alice Munro (@alicemunromiro)

Pretvarala je obične trenutke u izvanredne priče

Alice Munro uspjela je uhvatiti upravo tu suptilnost svakodnevnog života, pretvarajući obične trenutke u izvanredne priče. Njena snaga leži u tom što je zadržala autentičnost  svakodnevnih iskustava, istovremeno ih prikazujući kroz složene emocionalne slojeve, koji su prisutni u svakoj (pa i svakoj našoj) emotivnoj ili životnoj situaciji.  Munro je majstorski ovladala umijećem gradnje uvjerljivih i intrigantnih zapleta iz svakodnevnih situacija, prikazujući život “malih ljudi”.

Pritom je u svojim pričama često istraživala živote žena u različitim životnim fazama, suočenih s kompleksnim željama i izazovima. Jedna od možda poznatijih priča Alice Munro je “Runaway”, naslovna priča iz njene istoimene zbirke koja osvjetljava složenosti i izazove ženskog iskustva. Priča prati Carlu, mladu ženu koja živi na farmi u ruralnom Ontariju s mužem Clarkom, sklonim kontroli. Carla razvija prijateljstvo sa svojom susjedom, starijom ženom po imenu Sylvia Jamieson, koja postaje njezina podrška i savjetnica.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Alice Munro (@alicemunromiro)

Želja za bijegom i poriv za ostankom

Kada Carla postane nesretna u braku, Sylvia joj predlaže da pobjegne i nudi joj mjesto za sklonište. Carla na kraju pokušava pobjeći, ali se suočava s nizom emotivnih i praktičnih prepreka koje je dovode do toga da se predomisli. Priča se završava Carlinim povratkom kući k Clarku, ostavljajući čitatelje s osjećajem neizvjesnosti i ambivalentnosti prema njezinoj budućnosti. Tema s kojom se mnoge od nas mogu poistovjetiti – željom za bijegom i porivom za ostankom u jednom. I nerijetko, odlučimo ostati i zanemarimo svoju želju, čak i kada kao Carla dobijemo priliku za bijeg.

U tom kontekstu, sposobnost pronalaska drame u svakodnevici i predstavljanje realnih, prepoznatljivih karaktera, jasno i precizno prikazanih unutarnjih sukoba likova, nada i strahova  nešto je s čime se mnogi mogu identificirati. I to je samo jedan primjer. Rijetko kome to uspije u kratkim narativima – prikazati bogate i slojevite likove, jezičnom preciznošću koja bi mnogima danas mogla pokazati što točno znači kad komunicirate jasno i precizno, izbjegavajući suvišne riječi i fokusirajući se pritom na bit priče.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Alice Munro (@alicemunromiro)

Nije bila čudo od djeteta

Munro, koja je smatrala da nema ni vremena ni talenta za pisanje romana, posvetila je u konačnici dugogodišnju karijeru stvaranju psihološki složenih priča koje su oduševile književni svijet i donijele joj Nobelovu nagradu za književnost (2013). Pritom nije bila čudo od djeteta, u svijetu koji glorificira mlade talente i brze uspjehe, njezina priča je drugačija – prvu je knjigu objavila sa 37 godina. Prilično sam sigurna da je upravo to životno iskustvo, godine promatranja, razumijevanja i osobnog sazrijevanja donijelo tucsposobnost “čitanja” ljudskih odnosa i detaljno, s nijansama i suptilnošću, a time i vještinu prenošenja u tekst za javnost. U konačnici, upravo su joj jasnoća misli i duboka empatija prema likovima donijeli široko priznanje i omiljenost.

U svjetlu raznih svakodnevnih izazova, Alice Munro time je primjer spisateljice koja stilom pisanja podučava jasnoći misli. To je ono što ju čini ne samo vrhunskom pripovjedačicom, već i važnom učiteljicom svima koji teže razumijevanju kompleksnosti ljudskih odnosa i suptilnosti ljudske prirode. A jasnoća misli često je zapravo i najbolja zaštita od sebe samih.

Fotografije: screenshot youtube

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime