“Žena može postati kancelarka, no nema pravo odlučivati o svojoj maternici”, rečenica je kojom počinje tekst u Mladini, prenesen iz der Spiegelu. U tekstu je riječ o (ne)majčinstvu kao društveno ključnoj temi kojom se mjeri (ne)valjanost nečijeg života, ali političkoj temi. Kroz tu se temu mnogi identificiraju, sakupljaju političke bodove – i to zbog (ne)mogućnosti realizacije majčinstva. Tim okvirom ukazuju na svoj ili nečiji imidž.
Sve ‘traženija’ medijsko-politička roba
Od izbora do izbora, i to lokalno govoreći, maternica postaje sve “traženija” medijsko-politička roba. Odavno je prestala biti samo tema distopičnih romana ili serija. Iz dana u dan postaje sve jasnije kako upravo diskurs o maternici ima zavidan potencijal osigurati političke bodove, medijsku pažnju, društvenu podjelu, hejt na “one druge”, podići nevjerojatne emocije u razgovorima o tužim životima. Određenim pojedincima nosi i zaradu, političku moć ili barem medijsku vidljivost. Iako bih bez problema o toj temi mogla pisati na primjeru naših događanja, lakše mi je o Poljskoj i Americi, manje “boli” kad je koliko-toliko daleko od nas. A oni (Poljaci i Amerikanci) su zapravo ogledna platforma za uvid u političku potentnost diskursa o maternici.
Zahvaljujući političkim apetitima vladajuće konzervativne stranke Pravo i pravda, poljski Parlament je usvojio rezoluciju temeljenu na odluci Ustavnog suda od 22. listopada 2020. godine, na osnovi koje je zabranjen pobačaj u slučajevima teških i nepovratnih oštećenja na fetusu. U Poljskoj se većina pobačaja do tada (1074 od ukupno 1100 pobačaja u 2019.) provodila na tim osnovama. Promjena zakona je službeno objavljena 27. siječnja 2021. Vladajuća stranka je tim činom ostvarila predizborno obećanje iz 2015. kada je došla na vlast. O tome kako to izgleda u praksi govori u intervjuu za Zeit Online Anna Parzyńska, jedna od samo desetak ginekologinja u Poljskoj, koju nije pokolebala presuda poljskog Ustavnog suda, barem zasad.
“Učinak zastrašivanja”, kako ga naziva, izgriza i nju, strah od pravnih posljedica je snažan. “Ali kada se nalazim u situaciju u kojoj sam rastrgana između Zakona i medicine, usredotočim se na prava pacijenata”, kaže Parzyńska. U slučaju bolesti ili teških deformacija, vlast nema milosti – pobačaj je zabranjen. Dvije trudnice su tako prošle godine umrle jer se liječnici nisu usudili napraviti pobačaj. Umjesto toga, čekali su da bolesni fetusi umru sami od sebe.
Odluka opasnija i za žene i za ginekologe
Nakon novog Zakona, u Poljskoj žene, naime, smiju pobaciti samo ako trudnoća ugrožava njihovo zdravlje ili ako je posljedica silovanja ili incesta. “Nakon donošenja novih pravila nisam imala nijednu pacijenticu koja je rekla: U redu, pravna situacija se promijenila, moram nastaviti trudnoću, pa ću to i učiniti”, kaže Parzyńska u intervjuu. “Ne mislim da će zbog promjene Zakona biti manje pobačaja”, nadodaje. Samo će takva odluka biti opasnija i za žene, ali i za ginekologe koji možda odluče podržati neku ženu u tako teškoj životnoj situaciji.
Prema riječima Parzyńske, malo je njezinih kolega koji imaju hrabrost usprotiviti se Zakonu – zbog potencijalnog gubitka karijere ili mogućnošću zatvorske kazne. Ugrožavanjem života žene, narušavanjem fizičkog i psihičkog rada sada se donekle bavi organizacija Federa, koja žene koje im se obrate upućuju psihijatrima. Ako se tako utvrdi da trudnoća ugrožava psihičko zdravlje žene i njezin život, Federa upućuje žene liječnicima koji na temelju tih potvrda obavljaju pobačaj. Jedna od tih liječnica je Anna Parzyńska. “Ovi ginekolozi su 100 posto sigurni”, kaže Kamila Ferenc, odvjetnica u Federi. Prema njoj je prošle je godine oko 500 Poljakinja abortiralo na ovaj način.
Mixer jednog imidža: Clelia Duel Mosher i razgovori sa ženama o seksu
Situacija u SAD-u
U isto to vrijeme, u Americi pobačaj postaje (pravno) sve teže provedivo, a nošenje oružja lakše. Vrhovni sud SAD-a kreira novo okružje i dalje dijeli društvo. U lipnju ove godine (2022.) mogli smo tako pročitati na svim portalima kako je u SAD-u Vrhovni sud poništio pravo na pobačaj. Presuda ne čini pobačaj ilegalnim općenito, već ostavlja nadležnost pojedinačnim državama. Kako će pojedine države odlučivati, pokazat će vrijeme. Od teksaškog zakona iz rujna 2021. kojim se zabranjuje pobačaj od šestog tjedna trudnoće do lipnja 2022. i poništavanja presude “Roe vs. Wade” iz 1973. kojom je bilo osigurano federalno pravo na pobačaj do 24. tjedna, prošlo je manje od godinu dana. Kako će se situacija dalje razvijati, teško je pretpostaviti.
Tema pobačaja je osjetljiva i intimna
Živimo, dakle, u vremenu s najvećom slobodom i najvišim životnim standardom u ljudskoj povijesti. Žene mogu sve, čak i postati premijerke ili predsjednice – ali ne smiju donositi odluke vezane uz vlastitu trudnoću. Ne želim pritom ulaziti u razne aspekte iz kojih se zagovara ili pobija pravo žene na pobačaj. Osobno poštujem da svaka osoba ima pravo na izbor stava, ali manipulacija temom u političkim arenama mučna je i za društvo i za obitelji, a ponajviše za žene koje se nađu u takvim beskrajno teškim situacijama. Tema pobačaja je osjetljiva i intimna, a kada ona postaje javna i politička, svatko si daje pravo imati mišljenje i suditi.
I svako takvo politiziranje diskursom o maternici razotkriva dvostruke kriterije te razna licemjerja ljudi i društva. Smatram da diskurs o maternici ne smije biti političko oružje, nego samo (ako uopće) oruđe koje pokreće argumentirane i uvažavajuće rasprave – barem onima kojima je stvarno stalo do društva, ljudi i obitelji. A vrijeme će pokazati kako stvari stoje…