“Rano sam shvatila da nas muškarci tretiraju kao kurve. Odlučila sam postati kraljica kurvi. Pretvoriti naša tijela u oružje i oklop. Nikada više ne biti žrtva,“ izgovara Madame Claude u Netflixovom filmu istog naziva (2021). Svatko ima pravo na svoje izbore, a Madame Claude je u svojim 30-tim odabrala da će žensku (ne)moć pretvoriti u vlastiti biznis. Njezin poslovni plan temeljio se na jednoj neospornoj istini: ljudi će uvijek htjeti, željeti, a i plaćati za seks.
Sve je počelo selidbom u Pariz (1953), odnosno trenutkom u kojem Fernande Grudet (1923) prvo stvara svoj novi identitet i to odabirom imena – Madame Claude, a potom kreira identitet i imidž svog poslovnog carstva. I to u 16. pariškom arondismanu. Zaposlenike, uglavnom žene, birala je pomno – na modnim revijama, elitnim fakultetima, u barovima i inim ekskluzivnim mjestima. No to nije sve. Kako je ona itekako dobro znala da kvaliteta usluge ovisi o kvaliteti, ali i motivaciji zaposlenica.
“Labudice”, kako su ih tada zvali, su bile visoke, lijepe, pametne i elokventne. Madame Claude je pokrivala troškove za estetsku kirurgiju i couture odjeću, no djevojke bi kasnije morale otplatiti ta ulaganja. Poticala ih je da govore engleski jezik, slala ih je na tečajeve, odabirala knjige koje trebaju čitati i zahtijevala da uvijek drže svoje kofere (naravno, Vuitton) spremne kako bi mogle krenuti na put u svakom trenutku. Biti jedna od Madame Claude’s “labudica” nije bilo ni sramotno ni jednostavno. Djevojke su uživale u luksuzu i raznim privilegijama. U to su vrijeme bile zapravo sinonim za najrafiniraniju i najuspješniju prostituciju na visokoj razini.
Svi su prepoznavali djevojke
U filmu kaže jedan klijent: “Tko god da je ušao u prostor javne kuće, u Londonu ili Rimu te vidio djevojku, odmah je bilo jasno da je to jedna od Claudenih “labudica””. Ukratko, strogoća u zahtjevima i nemilosrdnost kod postavljanja pravila donijeli su visoku razinu usluge koje su se tipa 1977. godine plaćale od od 200 funti za popodnevni provod, preko 400 funti za večernje zadovoljstvo, pa sve do 666 funti za cijeli dan. Madame Claude je navodno uzimala proviziju od 30%, od zarade. Ne znam pretvoriti te iznose u današnje vrijednosti, no čini mi se da je to bilo itekako skupo za tadašnji standard.
Ukratko bordel Madame Claude privlačio je brojne više ili manje obične, ali i one najmoćnije muškarce svijeta. Bordel je inače bio u samom centru Pariza, odmah iznad banke na aveniji Champs-Elysees u Parizu. Claude je točno znala što i kako želi te od toga nije bilo ni milimetar odstupanja. Njezina elitna prostitucija je bila toliko tražena, da je svaki mjesec birala 20 novih djevojaka, a među zaposlenicama su bile i kćeri visokopozicioniranih dužnosnika.
Moć u snažnom izdanju
Utjecaja i moći kod Claude nije manjkalo – navodno su joj klijenti bili ne samo diplomati, političari, filmske zvijezde, glazbenici i biznismeni koji su bili spremni izdvojiti najmanje 10 000 franaka (oko 11 000 kuna) za jednu noć. Prema tvrdnjama Daily Maila, njezin su biznis posjećivali i muškarci poput američkog predsjednika Johna F. Kennedyja, glumca Marlona Branda, libijskog čelnika Muammara al-Gaddafija, Frank Sinatre, Pabla Picassa te brojni drugi. Dakle – moć u svom uistinu snažnom izdanju. I tko zna kako je ta moć u konačnici djelovala na nju. Rijetko tko bi mogao ostati imun i rijetko koga ne bi – ali uistinu zanijelo.
U vrijeme poslovnog vrhunca, Madame Claude postala je i doušnik policije, vjerojatno je računala da će na taj način dobiti i dodatnu zaštitu. No nakon promjene vlasti 1974. godine, njezino bogatstvo počelo je opadati nakon što je kažnjena s 11 milijuna franaka zbog neplaćenog poreza. Iako je i ona pokušala kaznu riješiti bijegom u drugu državu (izgleda da je to uvijek bio trend), 1986. godine odslužila je četveromjesečnu kaznu u Francuskoj. Pokušala je ponovno pokrenuti posao, ali je taj pokušaj brzo završio zatvorskom kaznom. Nakon toga, povukla se na Francusku rivijeru, gdje je preminula u prosincu 2015. godine.
Žena koja je stvarala neku novu priču
U konačnici, priča o Madame Claude priča je o ženi koja je stvarala neku novu priču. “Oduvijek želim biti netko. Prvo sam odabrala svoje ime. Da odgovara mojim ambicijama. Itekakvim ambicijama,“ kaže Madame Claude u filmu. Što god tko mislio o njoj ili njezinom poslovnom carstvu, Madame Claude je bila inteligentna žena svog vremena koja je znala iskoristiti prilike. Stvorila je tako svoju jedinstvenu viziju svijeta.
Bila je majstorica reinterpretacije istine, koristeći poslovne vještine kako bi “uljepšala porok” i na tome zaradila. Mrzila je riječ “prostitucija“ te je taj svijet reinterpretirala kao luksuzan i poseban. S druge strane, koliki je njezin stvarni doprinos osnaživanju žena, svatko treba sam promisliti, posebno u vremenu kada se stvari ipak češće nazivaju svojim imenom.
Naslovna fotografija: YouTube screenshot