Društvene mreže danas su samo najlakši medij za brzo i ‘naširoko’ pojavljivanje poruka unižavanja, savršena pozornica za širenje agresivnog i vrijeđajućeg vokabulara. Osobno smatram da su one pritom samo pridonijele da se ono što je prisutno u čovjeku brže pokaže u svim svojim nijansama.
One su brze, jednostavne i utjecajne. Omogućile su kojekakvim wanna-be spasiteljima da brže, lakše i šerabilnije stave etiketu na nečije čelo. Na taj se način stječe status neformalnog junaka koji se kao usuđuje reći nešto direktno.
Lijepljenje etiketa po principu ‘naših i vaših’
Doduše, to je često pod kojekakvim skrivenim imenom. Ključni princip u tom lijepljenju etiketa je princip ‘naših i vaših’. Od kad je svijeta i ljudi, tim se principom najviše podižu emocije masa. Možda sve ovo zvuči brutalno, no ako nas je ičemu povijest naučila to je da se manipulacija i propaganda uvijek odvijaju prema istom receptu. Uz sve to, uslijed društvenih mreža i napretka tehnologija, principi utjecaja su jednostavniji.
Jednostavnija je i komunikacija, lakše je poruku sakriti u sliku, simbol, kratak wow tekst. Jednostavnije je i djelovati na čovjeka jer je pojam povjerenja i vjerodostojnosti nažalost korodirao. Stoga, onaj koji je meštar ‘starih tehnika’, a zna ih vješto prikriti u virtualnom ruhu, ima pred sobom cijelo kraljevsko nebesko tehnika utjecaja.
ako nas je ičemu povijest naučila to je da se manipulacija i propaganda uvijek odvijaju prema istom receptu. Uz sve to, uslijed društvenih mreža i napretka tehnologija, principi utjecaja su jednostavniji
I o tome treba govoriti. O detaljima iz prošlosti koje prepoznajemo u diskursu sadašnjosti. Što konkretnije i sa što više primjera.
Studirajući njemački jezik i književnost, puno smo vremena posvećivali raspravama o manipulaciji i propagandi. Jedna od knjiga koju posebno pamtim je knjiga Victora Klemperera. Victor Klemperer (1881-1960), njemački je pisac židovskog porijekla, čiji su dnevnici o razdoblju između 1933. i 1945. godine postali senzacija na njemačkom tržištu nakon što su izdani (1995.).
Vrag je u detaljima, dosljedno vreba iz prikrajka
U Hrvatskoj je knjiga objavljena pod nazivom “Želim svjedočiti do kraja” (2017). Koja je ključna vrijednost njegova djela i rada? Klemperer na konkretnim primjerima pokazuje kako je promjenu društva pratila promjena jezika. Vrag je naime u detaljima, kaže jedna poznata poslovica. Klemperer je lingvist, stoga je znao prepoznati propagandne strategije u najsitnijim detaljima. Te je promjene bilježio, i to jasnim i nimalo patetičnim jezikom. Onako u njemačkom stilu.
Klemperer je na primjeru nacističkog diskursa pokazao kako se suptilno i dosljedno mijenja mišljenje narod. Promjena govora uvjetuje, ali i zrcali promjenu društva. Upravljanje jezikom i simbolima, suptilna kombinacija semantike i sintakse (ne)moći i ponavljanje tih konstrukcija oduvijek su bile moćni alati u rukama onih koji su oblikovali diskurs nekog društva. I danas je to tako, princip je isti, alati su napredovali, no ljudski um se “lijepi” za ista načela. Vjerujte mi na riječ, čak i površna usporedba jezika DDR-a i nekih današnjih super moderno kreiranih poruka na društvenim mrežama pokazuje koliko smo zapravo danas podložni utjecaju tih temeljnih tehnika manipulacije.
Kao što rekoh, vrag je u detaljima, dosljedno vreba iz prikrajka.
Ako obratite pažnju na način kako ljudi oko vas pričaju, primijetit ćete kako se ta verbalna netolerancija pomalo uvlači u sve pore društva. Neovisno o temi o kojoj je riječ
Dakle, ako govorimo o jeziku, riječima, značenju, etiketiranju drugih i drugačijih, ako govorimo o mizoginiji, unižavanju, vrijeđanju, manipulaciji, ako govorimo o političkoj propagandi, ne smijemo samo odmahnuti rukom. Sve to ima utjecaj na nas i društvo u kojem živimo. Nisu to samo politička prepucavanja u nekoj odvojenoj galaksiji, nažalost. Sama činjenica da se politički jezik radikalizira i da ga javnost dopušta, dokaz je da je takav leksik dio nove normalnosti. Pritom je posebno problematično ako takav jezik koriste pojedinci koji imaju snagu glasa u društvu. U tom se slučaju takav jezik širi poput požara. I kopira.
I što je posljedica?
Društvo postaje sve zaraženije, a ujedno i neosjetljivo, što dokazuje da se zapravo već promijenilo. Govor sam po sebi nikada nije nevin. Ne radi se ovdje samo o stvaranju novih etiketa tko je ispravan, a tko nije. Radi se o tome da nakon govora, često slijedi i akcija. Ako obratite pažnju na način kako ljudi oko vas pričaju, primijetit ćete kako se ta verbalna netolerancija pomalo uvlači u sve pore društva. Neovisno o temi o kojoj je riječ.
Riječi imaju moć. ‘Riječi mogu biti poput niskih doza arsena, osoba ih proguta ne shvaćajući, imajući pritom dojam da taj otrov ne djeluje na njih. No, nakon nekog vremena, otrov počne djelovati, napisao je u knjizi Victor Klemperer. U vrijeme podjela taj je otrov posebno učinkovit. I nije dobro kad smo samo nijemi promatrači, ona tiha većina koja šuti i gleda ‘svoj posao’. Dio smo društva i društvo je dio nas i našeg života. U konačnici, ‘Naše odluke o tome što je ispravno, a što pogrešno ovise o društvu u kojem želimo provesti svoj život’ (Hannah Arendt).
________________________________________________________________________
Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.