Anja i Žiga su prosječni roditelji. Imaju četvero djece, žive u Ljubljani, Slovenci. Ona je prevoditeljica knjiženih djela, a on IT-ovac. Jedna normalna, zanimljiva obitelj. Sjedimo mi tako na nekoj večeri usred Ljubljane i krenu se oni svađati. I to zato što je Anja pitala najstariju kćer (14-godišnjakinju) planira li piti. Kontekst je bio taj da je kćer rekla da sljedeći vikend ima tulum s ekipom za kraj škole. I to slave kraj osnovne škole i planiraju donijeti i alkohol.
Anja je mogla držati prodike, piliti je svaki dan s poukama o ispravnom ponašanju (Žiga smatra da je tako trebala), prijetiti unaprijed potencijalnim kaznama ako se napije i slično. Anja je primijenila suprotnu strategiju: umjesto prodika, pitala je kćer: “Planiraš li ti u subotu piti?“. Vidjela je već mnogo puta do tada da ta generacija reagira inatom na razgovor koji nije razgovor nego prodika pa je pokušala ovim putem. A Žiga je zbog toga poludio i optužio Anju da je podupire u budućem alkoholizmu.
Odluke nose i odgovornost
Da skratim priču, Anjin suprug je dosta stariji od nje i nakon svađe su došli do zaključka da on očito nikako ne razumije tu novu generaciju. I ona šepa u tome, ali njemu su ti digitalni klinci druga galaksija. Anja je pitala “Namjeravaš li ti piti” jer je time htjela kćeri pokazati da je ona ima pravo na svoje odluke, ali odluke nose i odgovornost. Tako je barem pokušala objasniti svoju strategiju uključivosti.
“Ti mladi danas žive, funkcioniraju iz pozicije ‘imam pravo na…’ važan im je osjećaj da ‘oni biraju'”, a obveze i odgovornosti su ostale negdje po putu… – bila je otprilike ključna potka te njihove bračne svađe. A oni su kao roditelji ostali izgubljeni u prijevodi između generacija i zbog toga sve češće levitiraju između frustriranosti i osjećaja nemoći. I vjerujem da tako svi katkad lupe glavom u zid u pokušaju komuniciranja “naših” i “njihovih” pogleda.
Cilj – animirati tinejdžersku publiku
Nakon što je ta ljubljanska svađa za večerom prešla u zdravu raspravu, svi su se zapravo upitali bi li im bilo lakše da više prate “njihovu” popularnu kulturu. Što god to danas značilo. Jer sigurno u tom viralnom svijetu ima priča o usponu i padu, pravu i odgovornosti. Tako smo došli i do priče o Paulu Loganu, poznatom YouTuberu, influenceru, vlogeru. Njega sada možda više prati generacija 20+, ali nije nepoznat i u tinejdžerskom svijetu. Evo ukratko te priče.
View this post on Instagram
Paul Logan je u travnju ove godine ušao je u Guinessovu knjigu rekorda nakon što je kupio Pokemon karticu vrijednu 3,8 milijuna funti. Prvi veći broj pratitelja stekao je dijeljenjem videa na platformi Vine, i to još 2013. godine. Zadnji video na toj platformi (2016.) je imao tako oko 92.000 lajkova. Krajem 2015. kreirao je svoj vlog kanal na YouTubeu, počeo je snimati vlogove u trajanju od oko pola sata, a u kojima je on bio u središtu pozornosti. Cilj je bio animirati tinejdžersku publiku. Dakle – red ismijavanja, red spački, red zezancija i tako u krug. Danas tamo ima 23,5 milijuna pretplatnika.
U svakom slučaju, na vrhuncu te svoje prve vlogerske faze zeznuo je nakratko svoju reputaciju i doživio priličan hejt među publikom. Konkretno, otišao je u Japan te posjetio šumu Aokigahara. Ta je šuma poznata po brojnim samoubojstvima. Tamo je htio snimiti video za kraj godine, kao neki poseban video kojim bi nagradio publiku. Htio je uprizoriti spooky atmosferu te ozloglašene šume koju policija svakodnevno nadgleda zbog učestalih samoubojstava.
Posljedice pretvorio u pobjedu
Ukratko, s prijateljima je snimio video u kojem se već na ulasku u šumu vidi muškarac koji se objesio. “Došli smo prenijeti vam tu ukletu energiju šume, ali ona je postala prilično stvarna”, rekao je na ulazu. Nisu samo snimili prizor te scene nego su, potpuno nesvjesni odgovornosti i konteksta, tu cijelu situaciju i svakako komentirali.
Video je objavljen, postao je viralan, a Logan je nakratko doživio žestoke kritike sa raznih strana. Ja se živo sjećam te scene u kojoj on (u ludoj kapi i jakni od navodno 7000 dolara) uslijed šume banaliziraju strašnu životnu situaciju. Ne možemo znati je li on sam maknuo taj video za dva dana zbog naknadne svijesti i odgovornosti ili zato jer je pritisak sa svih strana bio prejak (a time i potencijal ugroze oglašavanja te zarade).
View this post on Instagram
Nakon toga je promijenio donekle svoj imidž, kreirao nove sadržaje i krenuo s novim biznisima – ukratko, posljedice je pretvorio u svoju pobjedu, uz sigurna sam, hard work u pozadini. Pokrenuo je podcast Impaulsive (2018.) koji je 2019. bio najpopularniji. Nedavno je lansirao kolekciju NFT-a “99 Originals“. Polaroidom je fotografirao 99 dana zaredom i iz tih je fotografija kreirana ta NFT kolekcija. Najavio je i da sav prihod od NFT aukcije ide za pomoć Ukrajini. U međuvremenu je zaradio i milijunski honorar uslijed boksačkog spektakla u Miamiju, i to protiv jednog od najvećih boksača svih vremena, Floyda Mayweathera Jr.
Iz krize stvorio novi uspjeh
E sad, što eventualno možemo naučiti iz njegove priče? Možda da nedostatak odgovornosti i promatranje svijeta kao pozornice za zabavu može dovesti do kobnih posljedica. Logan je očito veliki radnik sa snažnim fokusom na uspjeh, pa je njegov pad kratko trajao i brzo je iz krize stvorio novi svijet uspjeha. Nakon ego-fokusiranih vlogova, u podcastovima možete čuti i druge uspješne ljude, nadogradio je način animacije publike.
View this post on Instagram
Logan je zato možda dobar primjer mladima jer pokazuje da je pogreške moguće ispraviti, ali iza tog popravka stoji preuzimanje odgovornosti i hard work. Ne znam koliko će ljudi to naučiti od njega, a koliko će nastaviti živjeti u iluziji da je svijet prilika za realizaciju “prava na zabavu”, bez granica i svijesti o odgovornosti. To je njihov izbor.
Nove generacije svakako imaju nove autoritete i uzore i ti uzori pričaju priče koje su njima zanimljive. Prema tim pričama kroje svoja očekivanja od života i ljudi, od njih kopiraju možda neka ponašanja ili stvari koje se podrazumijevaju. Njima. A za razumjeti taj njihov svijet katkad, čini se, treba puno strpljenja, mudrosti i živaca – i s jedne i s druge strane.