U koprivničkoj AK galeriji otvorena je skupna izložba 9 autora/ica ‘Disimulacija maske’ nastala prema kustoskoj koncepciji Suzane Marjanić.
Izložba dokumentira izložbene (fotografije, fotodokumentacije performansa, video radovi, animacije) i izvedbene (umjetnost performansa, akcije) primjere simbolizacije/disimulacije maske od orwellovske 1984. do pandemijskoga blizanačkoga para 2020. i 2021. godine. Naime, početnu točku na lenti izložbe čini akcija ‘Maska smrti+ćirilica’ iz serije marketinških akcija ‘Kolportiranje Poleta’ Tomislava Gotovca iz 1984., iz njegova koncepta ‘Paranoia View Art’, paranoidnog pogleda na svijet gdje je maskom smrti najavljivao krah jedne države i nastavak disimulacije jedne druge države, dok pet radova proizlazi iz 2020. godine i referiraju se na aktualnu političku, društvenu i(ili) zdravstvenu situaciju.
Akcija Siniše Labrovića ‘Lica Europe’ (2020) umjetnikov je odgovor na predsjedanje Hrvatske Vijećem Europske unije u okviru kojega je ponudio maske s likom 22 povijesne osobe. Zamjetno je da je kod biranja ličnosti, portreta na papirnatim vrećicama koje će predstavljati europski i hrvatski identitet kao granicu postavio kraj Prvoga svjetskog rata. Na aktualnu situaciju pandemije COVID-19 referiraju se radovi Marka Markovića ‘Dnevnik straha’, Roberta Francisztyja ‘Čovječe, ne ljuti se (društvena igra)’ i Darka Brajkovića Đepeta Njapa ‘Almost Human’.
Drugi izložbeni temat na motiv disimulacije maske figurira kao podsjetnik na rad s warholovskim naslovom ‘Velvet Underground’ (2002) Igora Grubića u kojemu umjetnik rabi zoo-masku-kostim kao regresiju u djetinjstvo koja se može iščitati kao apotropejska maska totema straha odrastanja.
Nastavno na drugi izložbeni temat o apotropejskim maskama u svakodnevici nadovezuje se fotodokumentacija performansa ‘Understanding’ (2019) Andreja Zbašnika i Darka Brajkovića Đepeta Njapa kao i performans ‘Facolić – priprema za smrt’ (2021) Davida Belasa. Treća matrica disimulacije maske čini rad ‘Lupus’ (2020, 2021) Ive-Matije Bitange kojim umjetnica pokriva medicinsko značenje pojma ‘disimulacija’ u smislu svjesnoga prikrivanja znakova vlastite bolesti.
Naslovna i plakatna fotografija-kolaž ‘Dada-Joker’ izložbe ‘Disimulacija maske’ psihotično i vremenski spaja masku koju je George Grosz nosio u akciji ‘Dada-smrt’ 1918. godine i duševnu patnju Jokera u izvedbi Joaquina Phoenixa (2019). Naime, kada je George Grosz 1918., pri završetku Prvog svjetskog rata, izvedbeno šetao berlinskom Avenijom Kurfürstendamm kao Dada-smrt (mrtvačka lubanja-maska i građansko odijelo-kostim sa štapom), s cigaretom na cigaršpicu, aktivistički je i dadaistički upozoravao na političke disimulacije nastavka rata. Za razliku od futurista koji su slavili higijenu rata, dadaisti su predosjećali kumulaciju zla, u Lorenzovu određenju ‘ljudskoga zla’, koje se očituje sve do ove današnje patofobične pandemije.
Plakatna fotografija-kolaž izložbe kao i izložba sama nastoje dokumentirati shizofreno doba korporatizma i disimulacije pandemije ispunjeno strahom i retoričkim pitanjima što je od ljudskosti uopće pre/ostalo i koje istine na ovom putu u transhumanizam disimuliramo.